bojamora je napisao/la:Znam da se nečete složiti al od dolaska Kodre može se slobodno reči da igrate slabije ili je to u stvari realno stanje sa vašim igračkim kadrom. Čak da niste bili miljenici sreče sad bi bila skroz druga priča. Da je recimo Bajić pogodio zicer na derbiju sa igrom koju ste pokazali teško da bi izjednačili do kraja. Protiv Viteza jedva i tu je moglo svašta biti da nije bilo penala i crvenog a da u Tuzli takođe nije bio penal teško da bi pobjedili sa igrom koju prikazujete. I stvarno mi nije jasno da pored tolikih azijskih para euforično slavite to drugo mjesto. Amar bi sa duplo manje več završio ligu i to bi bilo sasvm normalno, laganini bez puno priče. Pa imate utakmicu više na domačem terenu i dva boda više a mi skoro duplo oslabili roster igrača i okrenuli se omladinskom pogonu. Ja bi se zapitao da li Ibraković i Selimović pametno troše te silne pare jer rezultati to očito ne pokazuju a priča o budučim titulama je ista več 8 godina. E valjda ima neko od vas na forumu koji če ipak priznati da ima istine ui ovome što sam napisao.
Ovako, ako pogledaš moje prethodne postove na ovoj temi, vidjećeš da stvarno nemam običaj replicirati nenavijačima sarajeva, ali pošto si ti ovo napisao nekako normalno i kao "dolazim u miru" post, odgovoriću ti.
Redom: Od dolaska gosp. Mehe Kodre, istina igramo manje lijepo za oko, ali više za gol. Jednostavno, nemoguće je držati loptu u svojim nogama cijelu utakmicu dok se u 16-ercu protivnika nalazi njegovih 11 igrača i naših 3-4 i zabijati tek tako. Gužva je to. Evo ja garantujem životom da smo mi stajali u Gladbachu 90 minuta u svom kaznenom prostoru sa kompletnom ekipom i da smo radili na tome da nam jedini cilj bude ispucati loptu van istog da nas ne bi onako ponizili. Da pobijedili bi nas bez sumnje, ali ne onako. Poslije Veleža polako su sve ekipe preuzele recept kako igrati protiv nas i Dzenan Uščuplić nije imao rješenja za to. Za sad i Kodro traži rješenje. Da li smo bili miljenici sreće ili nismo to je sad onako, zavisi čiji navijač gleda. Da je recimo ušla jedna od dvije stative protiv Veleža, jedna od šansi Bilbije u Bijeljini, da ne pominjem penal, jedna od četiri stopostotne prilike Todorovića protiv Čelika u Zenici, stativa u Širokom Brijegu, dvije stopostotne u Mostaru, čudesna intervencija Dujkovića na šut, opet Bilbiji... Zatim dolazimo do derbija; da je Bajić pogodio po onom sad bilo bi 2:2, a šta da je pogodio Krste!? Da je pogodio Duljević dva puta jedan na jedan!? Jel brojiš? Ja sam nabrojao 7 bodova koje nam je "oduzela" sreća. Nismo mi baš miljenici sreće. Hajdemo sad analizirati Tuzlu i Slobodu. Željezničar dolazi Slobodi kad je razigrana, vjeruje u nešto, u dobroj atmosferi, željni osvete za Trebinjsku lakrdiju, napadaju, izgore u želji, otvaraju prostor Željezničaru, ovaj to koristi i "kraj priče". Čestitke na toj pobjedi. Sarajevo dolazi Slobodi kojoj gori pod nogama i koja cijelu utakmicu brani nulu, bori se za goli život. Penal!? Pa šta, čist je! Mora nekako, šta da ti kažem, ne možeš ekipi koja kad uzme loptu samo jedan ili eventualno dva igrača krenu naprijed dati gol iz uigrane akcije ili nešto. Dali smo drugi iz lijepe kontre, dali bi ih pet da je Sloboda napadala i otvarala prostor za kontru, penal, frljoka, ovo ono, greška odbrane!? To se mora desiti kad ti protivnik igra na 30 metara od gola i uputi dvadesetak šuteva, jedna uđe i šta ćeš, padne koncentracija, nestane snage, nešto...
Ovo o Amaru Osimu i Dini Selimoviću ne bih komentarisao. To je stvar unutar klubova i kako ko radi, svejedno ja sam zadovoljan radom naše uprave u potpunosti do sad, a nadam se da će tako i nastaviti.
Lijep pozdrav, sretno u nastavku
