Ja sam čekao da vidim šta će Hrvati uraditi na prvenstvu pa da onda komentarišem. Glupo mi je bilo da najavljujem neki preporod hrvatske košarke na osnovu jednog polufinala, gde je ''prokletstvo četvrtfinala'' razbijeno protiv najlakšeg mogućeg protivnika. A zatim su usledila dva poraza od 15 i više razlike u mečevima za medalju.
I evo, vidimo da je to bio samo bljesak. Mučenje sa Filipinima koji su imali šut za pobedu, pobeda nad oslabljenom i matorom (kako je mnogi nazivaju) Argentinom, poraz od Senegala, bez šanse protiv Grka, pobeda protiv slabog (na ovom prvenstvu) Portorika i na kraju jako loša utakmica protiv Francuza.
Na prvenstvo su otišli (kao i svaki put u poslednjih 15 godina) po medalju. Za razliku od prethodnih prvenstava, za pritisak (koji su sigurno imali) nisu krivi samo mediji nego i igrači (čak više nego mediji, koji su ovaj put mogli da pišu šta su hteli zbog polufinala u Sloveniji).
Ali ne može jedan j..... Markota izjaviti ''U Madridu ćemo pokazati da smo j..... momčad'' i onda onako odigraju.

Za 30 minuta - 34 poena ili za 28 minuta - 27 poena, kako vam draže.
Bogdanoviću svaka čast ali ne može čovek sam, Tomić konačno odigrao dobar meč za reprezentaciju ali ga Rotirka zarotirao na klupu, Šarić izdominirao protiv ABA ligaša (ali ruku na srce svirali su me sve i svašta), Andrić, Hezonja i Babić su valjda nešto pojebali jer ne vidim zašto ih je Rotirka vodio, Markota, Ukić, Žorić, zar tu trojku uopšte vredi komentarisati ? Amer nije zadovoljio, treba tražiti novog ili dati šansu nekom mladom igraču pa šta bude neka bude.
Ostale mečeve ne vredi komentarisati, možda jedino da je Rudi **** ali to smo valjda već naučili.
I think I'm a pussy one.