Post
Postao/la JoseMourinho » 22 jun 2014, 18:23
SAFET SUSIC - od ludila do ocaja, od perfekcije do kocke
Safet Susic imenovan je selektorom Bosne i Hercegovine krajem 2009. godine. Bio je kompromisno rjesenje tadasnjeg fudbalskog saveza, s obzirom da su u tim trenucima svi vukli na svoju stranu. FSRS je zelio Srbina na klupi Bosne i Hercegovine jer su smatrali da je na to dosao red nakon sto su selektori bili Sliskovic, Kodro, Muzurovic i Blazevic. FSFBIH, ili njegov Bosnjacki dio, uglavnom su bili, kao i vecina javnosti za Segeja Barbareza, bivseg proslavljenog igraca i legendu bh fudbala. Ljudi iz FSRS nisu se slozili s tim, jer je Barbarez bio jedan od organizatora protestne utakmice protiv FSBIH i smjene Mehe Kodre, koji je dobio otkaz jer nije zelio igrati prijateljsku utakmicu u Iranu.
Kako god, kompromisno rjesenje je nadjeno i Safet Susic je imenovan.
Malo ko je bio nezadovoljan. Safet Susic, najbolji igrac BIH svih vremena, igracka legenda, sjeda na klupu koja mu je mnogo puta prije toga nudjena. Svaki put je govorio da nije vrijeme, i da BIH nema ekipu za najvece domete.
Ipak je to bilo osvjezenje. Pape, mnogo mirniji i stalozeniji od svog prethodnika, Cire Blazevica, ocekivalo se da smiri euforiju, unese mir u ekipu i igru podigne na visi nivo.
Djecije bolesti i pocetnicki koraci
Krenule su kvalifikacije za EP2012. Grupa sa Francuskom, Rumunijom, Bjelorusijom, Albanijom i Luksemburgom nije bila lagana, ali ni nesto sto mi ne bi mogli proci.
Safet Susic ide na drugo mjesto, uporno od prvog dana. Francuska je totalno bila van forme, i uz pravi pristup sigurno je mogla biti preskocena. Ali narod je mislio, Pape je iz Pariza, on valjda najbolje zna.
Pobijedili smo Luksemburg tamo, izgubili od Francuske na Kosevu. Zasluzeno, Francuzi su bili bolji.
Uslijedila je utakmica protiv Albanije. Ocekivala se i trazila pobjeda. Safet Susic je smatrao da je i remi dobar, bas kao i ovih dana protiv Nigerije. Asmir Begovic je u to vrijeme rastao brzinom svjetlosti, bio je jedan od najtalentovanijih golmana Europe, i vec pokazivao da ce biti veliki golman. To nisu mogle primijetiti samo fudbalske neznalice. Medju njima i covjek na nasoj klupi. Ili je mozda primijetio, ali po onoj staroj bosanskoj: neka meni ovoga, on je zasluzan, puno je dao - bira Kenana Hasagica i daje mu priliku ispred Begovica u kvalifikacijama.
Vodili smo 1-0 u Tirani, i drzali kontrolu. Onda Mravac (???) igra rukom i indirekt za Albaniju. Sasvim prosjecan sut albanskog fudbalera Dure, no Hasagic koji se uoci utakmice a i mjesecima prje toga, zalio na povredu ledja - prima go. Zavrseno je 1-1 i gubimo znacajna 2 boda. Dva boda, koja ce nas kasnije stajati europskog prvenstva.
Pape Susic je u svim tim utakmicama nekako stajao po strani, svu krivicu je preuzimao na sebe, a sve dobro je pripisivao igracima. Pobijedili smo potom Rumuniju pod teretom suspenzije i nadali se nastavku dobrih igara.
Dosla je na red i famozna utakmica protiv Rumunije u Bukurestu. Nikako mi nisu bila jasna ta sva putovanja Sergeja Barbareza gdje god igra reprezentacija, jer koliko me pamcenje sluzi, nije to radio dok je Ciro bio selektor, ili je radio jako rijetko.
Katastrofalan, bezobrazan i bahat nastup u Bukurestu stajao nas je poraza 3-0.
I tada je Susicu prekipjelo. Udarao je sakama od stol na pressu, govorio da ovako nece ici, da su se neki umislili i slicne stvari. I bio je u pravu. Svi smo pomislili: dosao je taj trenutak, Pape preuzima konce. Pobjeda za 3 dana protiv Albanije je samo jos vise ukazivala na to.
(Eh da, nakon Rumunije, Sergej Barbarez vise ne putuje na utakmice reprezentacije. Bar ne onako javno.)
Da to bas i nije tako pokazala je utakmica protiv Bjelorusije kuci. Zvjezdan Misimovic, koji je igrao malo i nimalo u svom klubu, biva ostavljen na klupi. Medjutim, Miske koji je tada usao sa klupe (i koji je upravo to trebao nastaviti raditi do dana danasnjeg) postize gol i donosi pobjedu od 1-0.
Tokom slavlja je uslijedila rafalna paljba po klupi za rezerve igrace. Valjda je i budali jasno da je to bilo usmjereno ka Safetu Susicu. I tako je Miske obezbijedio sebi prvu postavu za sva vremena.
Protiv Francuske za historiju
Kvalifikacije nastavljamo pobjedama i dolazi historijska utakmica zadnjeg kola u Parizu protiv Francuske. Francuska ima 20, a mi 19 bodova. Baraz je osiguran, borimo se za prvo mjesto.
Susic postavlja, sada vec famoznu formaciju, 4-5-1 i Francuska je na koljenima. Za mene licno, najbolje ikada odigrana utakmica ove reprezentacije. Da, bolja i od Belgije oba puta, bolja i od Spanije, Norveske, Danske, Argentine. Bolja od svih njih zajedno.
Ali Safet Susic ne bi bio Safet, da i tu nije pokazao svoju tvrdoglavost i neznanje. Opet je povrijedni i zalijecivani Kenan Hasagic dobio prednost ispred, sada vec zvijezde Stoke Citya, Asmira Begovica. Begovic je branio odlicno u svom klubu, bio je u dobro formi, 25 godina mu je bilo, stekao je i doredjeno iskustvo - ali za Papeta to sve nije bilo dovoljno.
Hasagic nije mogao nastaviti utakmicu, Pape mijenja na poluvremenu i bezveze trosi izmjenu. Uslijedila je historijska glupost Emira Spahica, ni prva ni posljednja rekli bismo, kradja skotskog sudije Thompsona i Samir Nasri - i eto nas opet u barazu. Treba istaci da nismo imali izmjene kada nam je bila najpotrebnija.
Pape je ipak bio prezadovoljan, malo tuzan jer nije pobijedio Francuze i pokazao im da zasluzuje da mu se pruzi sansa kao treneru u francuskoj ligi, ali ubijedjen da cemo se prosestati kroz baraz.
Zrijeb nam donosi Portugal, a ostalo je historija.
Odakle vise izviru, remete mi mir u Parizu
Nekako uporedo s krajem tih kvalifikacija, na scenu pocinju da dolaze jedan po jedan, kao da nicu iz zemlje, bh fudbalski talenti iz porodica koje su izbjegle iz ratom pogodjene BIH. Pjanic i Begovic su nekako bili preteca tih igraca, i najava tog "plimnog vala".
Svi ti momci ili su rodjeni u BIH, a fudbalski skolovani u stranim zemljama, ili su cak i rodjeni tamo.
Susic se ponasa jako indolentno prema tim igracima. Nevjerovatno za covjeka cija reprezentacija ima 12 ili 13 pravih igraca. Svi ti novi momci su igrali u snaznim i jakim europskim klubovima.
Ipak Susic od pocetka zauzima stav da on nece razgovarati s tom djecom i njihovim roditeljima, da ih on ne treba motivisati da mijenjaju sportska drzavljanstva, da oni trebaju mijenjati pasos, igrati fantasticno i onda ce ih on (valjda jedini europski selektor koji ne gleda uzivo svoje igrace u klubovima) valjda primijetiti. Poznata je i kasnija antologijska izjava da bi svoj toj djeci najpametnije bilo da igraju za zemlje koje su im dale hljeb. Sve u trenucima dok se selektori Hrvatske, Srbije i Slovenije slomise vrbujuci bilo kakvog dobrog igraca cije se prezime zavrsava na "ic" da obuku njihove dresove.
Kao rezultat toga, izgubili smo Harisa Seferovica, Alena Halilovica, Muamera Tankovica, a najvjerovatnije i Branimira Hrgotu. Jako blizu smo bili da izgubimo i Izeta Hajrovica, koji je cak i obukao dres Svicarske, ali kasnije ipak odabrao BIH.
Odgovorno tvrdim, da je Safet Susic bio selektor umjesto Cire Blazevica 2008/2009., Asmir Begovic bi danas branio za Kanadu, a Miralem Pjanic bio igrao ili za Luksemburg ili za Francusku.
Strasna serija, Pape za sva vremena
No, igrali smo u augustu 2012. prijateljsku protiv Velsa i rutinski ih razvalili. Bio sam odusevljen igrom (opet), i od tada su krenule fantasticne izvedbe nase reprezentacije.
Mljeli smo protivnike, jednog po jednog. Susic je stvorio masineriju koja je gazila sve pred sobom. Ono sto je posebno fasciniralo je igra - rastrcani, nasi igraci drze loptu kao Barcelona, igramo tika - tika, loptu vracamo u posjed cim je izugbimo. Ma fantasticno.
U to vrijeme igrali smo neku hibridnu formaciju, nesto izmedju 4-4-2 (kada napadamo) i 4-5-1 (kada se branimo). Imali smo klasicnog zadnjeg veznog u ekipi, smjenjivali su se Zahirovic i Rahimic, i sve je stimalo. Koga je zanimala formacija...
Padale su redom sve reprezentacije u grupi, ukljucujuci i Grcku, a konacna, zastrasujuca, ali rekao bih i finalna, demonstracija sile uslijedila je u Latviji.
Poigrali smo se s Latvijcima, pobijedili 0-5. Strasna predstava, bio sam odusevljen nacinom na koji igramo. Ponosan na ono sto radimo na terenu.
Smio sam se zakleti u Papeta i smatrao sam, uz poboljasnje njegovog odnosa prema nadolazecim talentima iz dijaspore, covjeku treba ponuditi dozivotni ugovor.
Ali kao sto smo vec zakljucili, Safet Susic ne bi bio Safet Susic, da nije pokazao svoju tvrdoglavost i nezannje. Ovaj put se odlucio i kockati sa cijelim kvalifikacijama - jer su nas Grci pratili u stopu.
Dakle, dosla je i ta, po meni prelomna utakmica protiv Amerike na Kosevu.
Pape izvodi nasih najjacih 11 igraca, u standardnoj formaciji i Amerika je na koljenima. Hladno i lagano dolazimo do 2-0, rutinski rekao bih sa Elvirom Rahimicem u ekipi, koji godinu dana nije igrao fudbal - ali i tu pokazao da je itekako spreman, i drzao je pod kontrolom cijeli vezni red Amerike, koji je izuzetno spreman i potentan a igra od Serije A do Bundeslige. Nakon prvog poluvremena, pred punim Kosevom, nista novo. Razvaljujemo.
U drugom poluvremenu Susic daje priliku i ostalim igracima, vidjelo se i tu da mi nemamo vise od 13 igraca u reprezentaciji, i kao rezultat gubimo 4-3. Ali neka je dao svima priliku. Prijateljske valjda i sluze da se isprobaju novi igraci i nove takticke zamisli.
Da, svugdje, osim kod Safeta Susica. Jedini selektor koji u prijateljske utakmice ne poziva nijedno novo ime, koji u prijateljskim nikada nije probao nesto novo.
On to ostavlja za kvalifikacije.
Zadnji vezni
Helem, dosao je i cuveni dvomec protiv Slovacke. Safet Susic je sokirao bh javnost.
Pod izlikom da Elvir Rahimic (koji je 20 dana ranije izdominirao vezni red Amerike) vec godinu dana ne igra fudbal, a da Adnan Zahirovic nije standardan u klubu (a nije se potrudio naci novog zadnjeg veznog, mada mu je pred nosom bio sve vrijeme jer ga je cak i pozivao, Besic op.a), a uvjeren kako nam u Europi nema ravnih - odlucuje Slovackoj suprotstaviti formaciju bez zadnjeg veznog. Sa Misimovicem, Pajnicem i Medunjaninom u sredini. Vjerovatno najtromiji vezni red na svijetu.
Rezultat je da smo jedva sansu stvorili Slovacima, s obzirom da su se nasi znalci trosili defanzivno, ali on "nema sta zamjeriti svojim fudbalerima".
Uslijedio je i revans protiv Slovacke. Opet sve isto.
Igra bez zadnjeg veznog, Slovaci dominiraju sredidnom terena. Ciro, trener svih trenera, je jednom davno izjavio da Misimovic i Pjanic ne mogu igrati zajedno u ekipi. Kod Papeta ne samo da mogu igrati njih dvojica, vec im je dodao i treceg, igraca iste vrste - Harisa Medunjanina.
Poveli su Slovaci 1-0, i nije se nazirao kraj nasoj agoniji.
A onda je Bog odlucio preuzeti stvari u svoje ruke, jer samo nam je on i mogao pomoci. Ali je istovremeno odlucio pokazati Safetu Susicu koliko sam grijesi u svom vodjenju reprezentacije.
Ponudio mu je za strijelce Bicakcica i Hajrovica, dvojicu iz ovog novog talasa mladih igraca bh dijaspore. Momci su spasili kvalifikacije, time i Safeta Susica, a Pape je bio zasluzan za njihov dolazak i promjenu pasosa (momci su ostavili svicarsko i njemacko drzavljasntvo), valjda tek toliko sto ih je uvrstio na spisak. Za ostalo ima zasluge koliko i ja, dakle nikakve.
Pa ipak, sudbina se pograla sa Susicem, i pokazala mu da mora promijeniti pravac kada su u pitanju nasi mladi igraci.
Uglavnom, uspijedila je ta super vazna pobjeda u Slovackoj za miran nastavak kvalifikacija.
Tvrdoglavi Susic je nastavio sa formacijom bez zadnjeg veznog igraca. Protiv slabasnog Lihtenstajna se to nije moglo primijetiti, ali vec protiv Litvanije su uslijedili problemi.
Reprezentaciju koju bismo sa nekadasnjom formacijom i sastavom, kao od sale poderali - onako kao Latviju u Rigi, jedva na jedvite jade smo savladali.
Golom neponovljivog Vedada Ibisevica.
Svi su to pripisivali ogromnoj tremi nasih fudbalera, jer je to bila utakmica koja nas vodi ili ne vodi na SP - a istina je, dakako savim nesto drugo.
Bez zadnjeg veznog vise ne igra niko na svijetu, pa cak ni mocna Argentina ili Barcelona, ali igra prosjecna europska selekcija pod vodstvom takticarskog maga Safeta Susica.
Helem, nekako prodjosmo te kvalifikacije, unatoc Safetu Susicu i izborismo SP. Svi su zaboravili zadnjeg veznog, zaboravili su nasu dominantnost par mjeseci ranije, bitno je da smo u Brazilu.
Uslijedila je Safetova poruka Tinu Svenu da pokrene promjenu drzavljanstva i da ce dobiti poziv.
Tako to ide, valjda mu je bio pri ruci - pa je od svih nasih talenata po Europi, izabrao Tina Svena, s kojim ce obaviti razgovor i prouciti mu sta da radi.
Bratic
Dobili smo zatim samar od Argentine, opet bez zadnjeg veznog, a onda i ponizenje protiv Egipta.
Bratic je zaigrao, kolovodje unutar reprezentacije su napravile show i cirkus od te utakmice (iz samo njima znanih razloga, neki kazu da je to bilo zbog nepozivanja Senijada Ibricica) i doslo je do rasula.
Susic je uperio prstom u Dzeku i Spahica, ovi u njega - a onda je tek uslijedilo nesto nevjerovatno.
Nemoguce je bilo da nakon toga niko ne odgovara, a krivci su cak i detektovani. Nemoguce je da Emir Spahic zaboravi da ga je Susic optuzio za kreiranje sastava, da mu Dzeko to zaboravi, a valjda ni Safet nije njima zaboravio.
Logicna bi posljedica bila da je neko snosio sanckije, ali ako je nas novi (sustinski isti) NFSBIH u bilo cemu strucan, onda je to guranje stvari pod tepih.
U medjuvremenu je Safet Susic stigao poruciti Sanjinu Prcicu, standardnom igracu francuskog Sochauxa, da igra u slabom timu i da se ne nada da ce dobiti poziv 3 mjeseca uoci Svjetskgo prvesntva. Stigao je slagati i da ima dovoljno igraca na toj poziciji.
Zato bratic igra u superjakom Hajduku, i istaj e pozicija kao Prcic, ali Pape je procijenio da mu na toj pozciji ipak fali igraca.
Sanjin Prcic je odlucio neigrati za reprezentaciju dok je vode Safet Susic i Vlado Jagodic (koji je prica za sebe), ne iz razloga kako se bezocno laze, sto nije dobio poziv - vec sto je unaprijed otpisan, sto makar na prijateljskoj nije dobio priliku. Momku je 20 godina, buducnost je pred njim, nije mu ovo Svjetsko prvenstvo biti ili ne biti.
Kako god, sve se to zguralo pod tepih zarad mira pred Brazil. Novinari su sutili, javnost je sutila, a u normalnim zemljama bi sve vristalo na glas. Ali ne i kod nas.
Operacija Brazil
Startale su pripreme za Brazil. S obzirom da je Susic vidio da se moze poigravati sa nasom javnoscu, iz dana u dan nas je ubjedjivao da je "kamp" na Ilidzi nesto najbolje na svijetu, mada se u sutini i ne radi o kampu, vec o privatnom hotelu i stadionu Famosa, cija se trava toliko hvalila da sam pomislio u najmanju ruku da se radi o Wembleyu.
Solidarisao se Susic u svojim izjavama sa narodom pogodjenim poplavama u BIH, pa je kao to razlog sto nije zelio u Austriju ili Njemacku na pripreme.
Sta znaju Austrijanci staj e pravi fudbalski kamp ?? Sta zna Njemacki vojnik na klupi Hrvatske, Niko Kovac, sta je pravi kamp i prave pripreme, pa je otisao u Austriju da se priprema za SP.
A trening kamp na Crkvickom brdu je posebna prica. Cudo u koje je ulozeno preko 10 miliona (nekih 50-60% novca za koji su se mogli renovirati Bilino Polje, Kosevo ili Grbavica pa da se vise ne provaljujemo sa svojim stadionima) niko ne koristi.
Postavlja se pitanje, zasto je izgradjen ?? Izgleda da je kolovodjama unutar reprezentacije mrsko ici na, od klubova, kafana i diskobarova izolirano, Crkvicko brdo.
Kako god, mira na pripremama nije bilo. Stalna prisustva navijaca na treninzima, novinara i dijeljenja autograma obiljezila su te pripreme.
I selektor koji tvrdi da igrace ne treba posebno spremati, vec samo odrzavati formu, jer su oni, zaboga, dosli spremni.
Eh da, zaboravio sam spomenuti da su se na spisku nasla tri nova imena: Besic, bratic i Anel Hadzic.
Susic je mimo svih selektora, pozvao 24 igraca na pripreme. Kako i zasto, nikada i nikome nece biti jasno. Zvanican razlog je bio taj da nije imao srca pozvati nekog da trenira 10-15 dana, a onda mu saopstiti da ne ide u Brazil.
I zaista nije lagao.
Na hinjski i perfidan nacin, bez ikakvog korektnog sastanka oci u oci, i normalnim saopstenjem da je visak - iz reprezentacije je izbacen Ervin Zukanovic.
Izlika je bila da mu nisu zavrseni papiri za turneju po Americi, a kada je momak to najnormalnije prokomentarisao, rekavsi da je on donio sve papire na vrijeme, to je protumaceno kao uveda saveza, selektora i igraca ???!!!!
Poslije su pokazivani iz Brazila dresovi sa Zaukanovicevim brojem kao dokaz da je on bio planiran za Brazil, bla bla.
Suplja prica.
Na nepotrebnu i nelogicnu turneju po Americi smo se dakle otisnuli nakon priprema u Sarajevu. Protivnici manje vise logicno odabrani.
I opet je Pape dao naznake da nije promasio posao kojim se bavi. Opet je dao znake nade ovom jadnom narodu.
Protiv Obale Slonovace i Meksika je izvodio nas najjaci tim, u formaciji 4-5-1. Sa Muhamedom Besicem kao zadnjim veznim, koji je odusevio naciju.
Rezultat su odlicne igre nase reprezentacije i dvije pobjede, uz pregrst stvorenih sansi na terenu.
Docekasmo i pocetak svjetskog prvenstva. Pape je izveo skoro nepromijenjen sastav protiv Argentine, sa Bicakcicem kao stoperom, i opet su svi bili zadovoljni. Unatoc porazu.
Treba reci da su jedini koji su zakazali u toj utakmici bili, vec pomeunti Bicakcic, i najgori igrac na terenu iz te utakmice, Senad Lulic.
Ipak, nacija je bila prezadovoljna onim sto se uradilo na terenu. Mozda se i moglo vise protiv strasne ali totalno van forme Argentine, ali necemo se sad dizati i umisljati.
I onda dolazi ta nesretna Nigerija. Zemlja je zivjela za tu utakmicu. Ocekivalo se konacno jedinstvo, sve je manje poruka iz manjeg bh entiteta o tome kako ih ova reprezentacija ne zanima, za drzavu u kojoj odredjeni primitivci i dalje to ne dozvoljavaju tako sto dizu tenzije paljem drzavnih zastava. Ali oni su u manjini.
Osjecalo se da su svi stali iza ove reprezentacije, da su vidjeli da postoji nada za ovu zemlju, kada se radi kvalitetno.
Ali dodjavola, Safet Susic ne bi bio on, kada svojom tvrdoglavoscu i gluposcu ne bi sokirao, ovaj put ne samo bosanskohercegovacku, vec i svjetsku javnost. Mi smo vec i navikli, ali normalni ljudi po svijetu koji prate ove reprezentaciju su se cudom cudili tolikim promjenama u timu koji je odlicno odigrao tri prethodne utakmice.
Krenimo redom.
Ocekivalo se da bi Pape mozda mogao napasti Nigeriju sa dva napadaca. Jednostavno, svi su zalili sa Vedom Ibisevicem, tim mirnim i pristojnim deckom iz Vlasenice, koji je zrtvovan radi formacije 4-5-1 i zvijezde Manchester Citya.
Svi su osjecali da bi odbrana mogla biti slabija, ali svi su se uzdali u ogroman napadacki potencijal koji bi psojedovali.
Svi su ocekivali tu jednu promjenu u timu, malu korekciju koja zamalo nije iznenadila svijet i ibjegla poraz od Argentine.
Ali malo sutra...
Toni Sunjic je zamijenio Bicakcica. Momak nije podbacio, bilo je i neke logike u tom potezu, pa cemo to preskociti.
Sead Kolasinac, nicim izazvan, ostaje na klupi. Lijevi bek njemackog Schalkea, oko kojeg se interesuje i veliki Manchester United, ipak po procjeni nije dovoljan da zaustavi strasnog Emenike.
Umjesto toga, taj posao je ponudjen Senadu Lulic, na ovom svjetskom prvesntvu van forme i indisponiranom fudbaleru Lazija. Ne znam, ja nemam logicno objasnjenje za ovakav potez. Jedino sto mi pada na pamet jeste da covjek zaista ne voli igrace koji su promijenili pasos i odlucili zaigrati za domovinu svojih roditelja. I Kolasinac je jedan od njih, jedan od onih za kojim Safet prstom nije pomakao da se nadju u reprezentaciji. Osim sto ga je zovnuo, zbog pritiska javnosti, bas kao i Muhameda Besica, jer zdrav razum je nalagao takvo nesto, pa bi se mozda i ona javnost koju Susic obmanjuje vec mjesecima mozda nesto i zapitala.
Ali tu nije kraj, Senad Lulic je ostavljen da sam cuva kompletnu lijevu stranu. Nezapamceno i nezabiljezeno u historiji ove igre. Imas recept kako zaustaviti Nigerijce iz utakmice protiv Irana, zatvori im prostor i ne daj da se razmasu, ne daj im da trce i protrcavaju, ali Safet je Safet - on im je otvorio kompletnu lijevu stranu. Kao rezultat, s te lijeve strane je dosao pogodak, koji nas je poslao kuci. Lulica nije bilo ni na mapi.
Na suprotnoj strani, desnoj, Nigerijci nisu mogli oka otvoriti. Rezultat toga je jedan ili nijedan pokusaj po toj strani.
Idemo dalje...
Cesto je Safet Susic znao, kao opravdanje zasto zove vise golmana nego napadaca, reci: ubacivanje 5 napadaca u prvih 11 vam nije garancija da cete postici gol.
E pa Safete, ubacivanje 3 troma, spora i staticna organizatora igre takodje nije garancija da ces dominirati sredinom i sakriti nekom loptu. Doduse, sakrili smo je sami od sebe.
Ubacivanje Medunjanina naustrb prazne lijeve strane je zaista nevidjeni gaf i glupost. Nemoguce je odrediti sta je vise od to dvoje. I jos mnogi epiteti bi se mogli dodijeliti tom nelogicnom potezu, ali da ne psujem....
Pa dobro, unatoc tome svemu, kada se vidjelo da ne ide, da ne mozemo - za ocekivati je bilo neku reakciju sa klupe.
I dosla je.
Umjesto Zvjezdana Mismovica, koji se jedva drzao na nogama i za kojeg je ozbiljan fudbal davna proslost, Sir Safet Susic vadi iz igre momka gladnog i zednog igre, jedingo igraca Bosne i Hercegovine koji je pokusavao igrati i protiv Argentine i Nigerije, koji je pokusavao probiti, koji je nesto zelio uraditi prema naprijed. Izeta Hajrovica.
Pocetni sok od tog poteza nije ni prosao, a uslijedio je novi.
Dame i gospodo, Tino Sven Susic, u tekstu iznad poznatiji kao bratic.
To je valjda bio dzoker koji je trebao spasiti Bosnu i Hercegovini kako bi se onda braca Susic narugali svim Bosancima i Hercegovcima koji su neopravdano, samo i iskljucivo, o tom momku pricali proteklih par mjeseci.
Pricali su Bosanci i Hercegovci i kako nije normalno da na svjetsko prvenstvo ides sa dva napadaca. Moze ti zatrebati bas kao u situacijama poput sinosnjih.
Gledao sam ona nasa nabijanja prema 16 metara i tamo zamisljao Zlatana Muslimovica.... kako spusta loptu za naseg Vedu, i plavooki bomarder ponovno spasava naciju.
Ali usao je bratic umjesto treceg napadaca.
Ostalo je historija. Ostao je ovaj napaceni narod da place i popije jos jednu gorku pilulu. Kao mnogo puta do sada.
Ali ovaj put nije mogla biti gorca.
Bolji smo od te Nigerije, bolji smo id Irana - to je svako mogao zakljuciti. A vracamo se kuci.
Samo i iskljucivo zbog formacijsko - taktickih akrobacija kockara u dusi, Safeta Susica.
I to nije sve, neki su dovodili u pitanje i nasu spremu sinoc. Nemojte, molim vas, radili smo u najsavremenijem trening kampu na svijetu. Pripremali se za tropsku brazilsku klimu.
Odnosno, nismo se pripremali - vec odrzavali formu, jer nasi igraci su vec bili spremni. Toliko spremni da im ni sex uoci Argentine ne bi mogao nista. Neka, sta ima veze...
Glupi Niko Kovac se spremao u Austriji, a sve to imao na Ilidzi.
Jest da je on trkom unistio Nigerijskog geografskog susjeda, Kamerun, i to u sred Brazilske dzungle, gdje se cak i Englezima nesvjestalo, a Italijani imali halucinacije.
Ali Safetu je bilo malo vruce u Cuaibi, pa je ustvrdio da je to, pored loseg terena - glavni razlog sto smo izubili.
Sta ces, navikao covjek na travu Hrasnickog Wembleya.
