Devotion je napisao/la:Istina je da komšije u zadnje vrijeme dovode kako kažu „provjerene“ igrače. Da li to odmah mora da znači da su oni u prednosti u odnosu na nas. Mnogi treneri su dokazali da to ne mora biti presudno. Ne moramo ići daleko, takvog trenera imali smo na Grbavici. Ivicu Osima. U najuspješinjoj evropskoj generaciji Želje i u generaciji od koje su respekt imali i Dinamo i Crvena zvezda i Partizan i Hajduk, a o komšijama da ne govorim jer godinama i godinama nisu znali za pobjedu, a poneki nerješen ishod im je bio melem na rane, igrali su uglavnom: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Komšić, Čapljić, Bahtić, Škoro, Mihajlović, Baždarević, Nikić. Krenimo redom, možda i ne baš redom. U ovoj generaciji bila su dvojica izuzetno talentovanih igrača, Baždarević i Škoro. Bila su dvojica solidno talentovanih, ali jako inteligentnih igrača, Šabanadžović i Vlado Čapljić. E ova dvojica su igrala na ključnim pozicijama, štoper i zadnji vezni. Na golu je bio Škrba, prosječan golman i moje je mišljenje da smo na toj poziciji imali kvalitetnijeg igrača, Željo bi se okitio još kojom titulom bivše države kao i finalom kupa UEFA. Bekovi su bili Berjan i Baljić. Berjan nije bio posebno talentovan igrač (talentovaniji je B.Ćolić), ali je zato bio igrač od zadatka, nije puno pametovao i ispoštovao je sve što bi mu Ivica naložio. Mirsad Baljić, e ovaj igrač gotovo da i nije imao talenta (po talentu Kvesić je daleko ispred). Nije imao talenta, ali je zato imao muda. Ivica ga je naučio dva-tri trika i momak sa svojom hrabrošću nije se bojao ni jednog protivničkog igrača. On je dokaz da i ne moraš imati talent, nego hrabrost i želju, i da možeš bukvalno naučiti igrati fudbal. Takav Baljić bio je i povremeni reprezentativac Juge. Edin Bahtić i Nikola Nikić bili su igrači skromnog talenta (pogotovo ovaj zadnji) što dokazuje da poslije Želje i nisu napravili kakve karijere. E od tog Edina Bahtića, Ivica Osim je uspio napraviti jedno od ponajboljih desnih krila osamdesetih godina u jugoslovenskoj ligi. A tek šta je uspio da napravi od Nikole. Pa njega su se bojali i protivnički i Željini navijači jer nikad nisi znao prema kojem će se golu sjuriti. Rade Mihajlović je bio igrač talenta npr.Adilovića ali je Ivica od njega napravio izuzetno opasnog napadača. I za kraj namjerno sam ostavio Vladu Komšića. Od svih gore pomenutih on je imao najmanje talenta. Nadimak mu je bio Zec, ne zato što je bio plašljiv, nego je bio brz ko zec i oslobađao se je lopte brzo ko uplašeni zec. Imao je 50-ak kilograma, da bogda da je imao više, i iako nije znao igrati lopte mi navijači smo mu najviše vjerovali, znali smo da nas zbog njegove igre neće zaboliti glava. Eto sa takvim talentima je Ivica sa svojom četom bio strah i trepet bivše Juge, a i šire.
Dakle Ivica Osim je na primjeru tadašnjeg Želje pokazao kako se pravi tim: moraš imati jednog pravog vođu (Meša Baždarević) što ga mi odlascima Bekrića i Zebe danas nemamo (mislim da bi to mogao biti Tomić ako produži ugovor) i moraš imati dvojicu jako inteligentnih igrača na dvije ključne pozicije (stoper i zadnji vezni). Ovakog stopera ni iz glave nemamo ali zato imamo zadnjeg veznog (Zola). Sve ostale, ako trener zna, može naučiti da igraju fudbal i naći im prave pozicije, pod uslovom da dovede takve igrače koji ga žele slušati. Tako da nije uvijek rješenje dovoditi „provjerene“ igrače. Komšije neka rade na svoj način a mi čemo na svoj aBd sve do nove titule.
Dosta dobra analiza.
Ne bih se samo složio oko Žvake Baljića. Možda nije imao toliko talenta, ali je ima visinu brzinu, drskost, šut - mogućnost igranja na više pozicija (lijevi bek, zadnji vezni, krilo, polušpic - ala Srđan Stanić).
Ostale si dosta dobro "okarakterisao". Imali smo tada i Josipa Čilića - Čipe, Zorana Samardžiju - Pista, Edina Ćurića - Ćura. Za Ćurića bi se moglo reči da je imao talenta, ali nije imao eksplozivnosti. Pista me je milion puta izbacio iz cipela kada bi probio po lijevoj strani i samo da centrira, a on sa loptom ode u gol aut.
Tašo (Zec) je bio najjači kada bi svojim piskutavim glasom viknuo moooooja, a onda se sagne i pusti je u gol aut. Legenda.
Škoro je mogao postati jedan od najboljih igrača Evrope, da je bio samo malo vrijedniji.
Da ne tušim. Dobra opservacija.

Goethe: "Zabludi korisnoj, uvijek pretpostavljam istinu štetnu. Ako i probudi bol istina nosi i lijek".