baltazar1 je napisao/la:ja se lično i ne sjećam koja je godina bila, samo se sjećam Gulita sa onom čupom u crveno-crnom dresu, tad mi je kao klincu bilo jako čudno ali i simpatično vidjeti igrača sa onakvom čupom i sjećam se da mi je bilo jako simpatično...to su moja prva sjećanja
nakon toga ne mogu reći da sam pratio Milan i navijao, jer sam bio klinac a i nije bilo načina da se gleda nešto intezivnije, više sam pratio Leonarda, Donatela, Rafaela , Mikelanđela i Splintera, tu je i Hi-men
znam samo da mi je od tada uvijek bilo drago kad vidim tog čuponju i dres Milana...nakon toga mogu reći da Milan pratim, koliko se moglo pratiti u to doba, od finala protiv Barce a Desaijevog gola se sjećam ko da je jučer bio
nakon toga sve je legenda, Boban, Savičević, Barezi, Weah, Albertini itd...oni famozni pregledi, pa liga prvaka u prvoj polovini 90-ih kad se prenosila samo po jedna utakmica srijedom u večernjem terminu i to svakih 15 dana
zamislite to danas, kad bukvalno svaki dan možeš gledati barem po jednu super tekmu
ja sam istina bio privilegovan jer sam ratne godine proveo u Hrvatskoj...po povratku se okretala antena na balkonu da se uhvati signal HRT-a, OBN-a ili neke druge televizije koja prenosi tekmu, pa Petica, pa Top gol, pa posteri
kad smo kod postera, imam jedno veliko tuce, sličice također, toga danas nema a u to vrijeme se štekalo od sendviča za sportske novine pa kad dobiješ Maldinija ili Weah-u, niko sretniji
jedna situacija prije nekih 10-ak godina mi je posebno ostala u sjećanju. Neki bend iz Tuzle dolazi u Gračanicu da odsvira koncert...na svirci nema 10-ak ljudi i ja sa svoja dva prijatelja...svi se napili i vele svirači hajmo se zajebavat...počelo naručivanje, te Atomsko Sklonište, te Majke, te EKV, nejse...ja i jaran, koji je također Milanista počnemo pod dejstvom alkohola u neka doba da navijamo "Milan, Milan..."...kad pjevač benda, jedva se onako drži za stalak od mikrofona, prekida pjesmu u polu i počne da nabraja...Rossi, Donadoni, Tassoti, Massaro, Rijkard i tako cijelu postavu sa početka 90-ih...ne sjećam se šta se poslije toga desilo, znam samo da imam veeeeliiikiiii ožiljak na desnoj nozi
pamtim još ona blesava finala protiv Liverpula i Juventusa, tad sam bio student u Tuzli, e to su bila sijela a najdraža je sigurno ona pobjeda protiv Juveta na Old Trafordu kad je ševa pogodio za pobjedu...ne znam koliko nas je bilo kod nekih prijatelja u prizemlju neke kuće, znam da su jedni barili cure, jedni pušili travu a mi ostali navijali za Milan/Juve...i znam da nas je gazda u neka doba istjerao napolje i da smo po kiši sjedili napolju do jutarnjih sati, pili i podjebavali Juventine
danas sam tu gdje jesam, žena, dijete i opet utakmice u dresovi...u planu je gradnja neke kuće, našeg gnijezda a ženi sam bukvalno rekao (pošto je ona neki inžinjer, projektant) nek crta šta hoće i kako hoće, balkon, prozor, soba, predsoblje, **** materina, samo WC (hala, kupatilo) mora biti u crveno-crnoj kombinaciji za mene, a vjerovatno će se aBd naći i grb Milana
glupo će nekome zvučati ali ja ovaj klub volim ko rođeno dijete, odrastao sam uz Milan, živim za Milan, volim Milan, to je dio mene i tu se nema šta promjeniti...tako je kako je
neostvarena želja je pogledati jednu tekmu uživo ali radim i na tom planu
samo mi nikad neće biti jasno kako sam dopustio da mi mlađi brat odleprša u suprotni tabor

on je juventino