Posle tri izuzetne godine stabilnost bi trebalo da se vrati u Klub.
"Liga Šampiona? Nemam nikakve sumnje oko toga. Dajte mi pet godina i igraćemo tamo" – Eggert Magnusson, predsednik West Hem Junajteda, March 29, 2007.
Čelnici West Hema znali su da nešto nije u redu kad su otputovali u Milan na pregovore oko prelaska Adriana u West Hem. U avgustu 2007 pregovarački tim Intera pokazao im je kopiju Adrianovog ugovora koja je pokazivala da Adriano zarađuje 110.000 funti nedeljno. Delegacija West Hema se zahvalili Interovcima na vremenu i pozvala predsednika da ga obavesti da od posla nema ništa jer bi Adriano morao da prihvati znatno smanjenje plate. "Dajte mi dva sata," rekao je Magnuson. Pozvao je ponovo pošto se konsultovao sa vlasnikom Bjorgolfurom Gudmonsonom. "Ponudite mu iste uslove," rekao je Magnuson. Svi su bili zaprepašćeni a naročito Inter. Da li West Hem može zaista sebi da priušti toiku platu? Da li je Adriano vrijedan toga? Da li je moguće da uz toiku platu Gudmondson plaća Interu i 15 miliona obeštećenja?
Na kraju je Adriano obbio transfer a rezultat pregovora je objavljen na zvaničnom sajtu Kluba dok je Kurbišli za televiziju izjavljivao da nikakvi pregovori nikada nisu ni vođeni.
Ova epizoda fantastično sumira politiku koju je vodio Magnuson a od koje se West Hem još uvek nije oporavio.
Trenutno se tri strane bore za vlasništvo nad Klubom – Malezijanac Tony Fernandes, Bivši suvlasnik Birmingem Sitija Dejvid Saliven i kompanija koja se zove Intermarket. Odluka bi trebalo da se donese jako brzo, verovatno slijedeće nedelje
Ono što je najčudnije je to što je West Hem uprkos propasti islandske ekonomije i kolapsu Gudmonsonovog poslovnog carstva uspio da izbijegne bankrot, dođe do relativne stabilnosti i preživi uprkos svim aferama od kojih za mnoge nisu bili krivi: od Karlos Tevez sage do preranog penzionisanja Dina Eštona.
Prvog Magnusonovog leta u Klubu bilo je razloga za uzbunu. Bilo je navijača kojima je bilo čudno kad je West Hem između ostalih doveo Krega Belamija, Skota Parkera i Kirona Dajera i svima dao platu od perko 50.000 funti nedeljno. Perlazni rok je zaokružen dolaskom Fredija Ljunberga koji je dobio platu od preko 85.000 funti nedeljno.
Everton je objavio da je West Hem u roku od nedelju dana pitao za cene Mikela Artete, Endija Džonsona i Tima Kejhila. Zvanični odgovor predsednika Evertona Bila Kenrajta bio je: "Dobro, koga vi ustvari želite?"
Iako je sve bilo haotično, mora da je bilo jako uzbudljivo za navijače. Ipak, Gudmonson je bio industrijski magnat koji je dao 85 miliona za kupovinu Kluba i svi su mislili da ima dovoljno novca da isprati Magnusonove ambicije.
West Hem je jedva opstao u ligi i to tako što je potrošio 23 miliona funti u januaru. Posledice tog prelaznog roka se još osećaju na Apton Parku jer još uvek plaćaju ogromne plate Najdželu Kvošiju i Luisu Boa Morteu. Posle ovog uspijeha Islanđani nisu htijeli da stanu. Magnuson je sanjao o evropskim utakmicama na Apton Parku i pored njega u loži počeo je da se pojavljuje i Mišel Platini ali uprkos njegovim planovima postajalo je očigledno da Magnuson nije sposoban do vodi vrhunski fudbalski klub. Sastanci uprave bili su kratki, konsultacija skoro da nije ni bilo a do kraja te godine pojavile su se pukotine u Gudmonsonovoj imperiji. Magnuson je otišao iz West Hema i prepustio je Gudmonsonu svoj dio akcija Kluba. Uskoro je postalo jasno da Gudmonson propada. Utihnule su priče o poslovnim vezama koje će omogućiti izgradnju novog stadiona sa 60.000 mijesta, i postala je javna tajna da će West Hem postati sredstvo namirenja dugova islandske kompanije. To se konačno deslilo prošle godine kada je kontrolu nad West Hemom preuzeo konzorcijum koji se zove CB (Claret and Blue) Holding.
To je ustvari značilo da je Straemur banka koja je pozajmila Gudmonsenu novac za kupovinu West Hema nasledila fudbalski klub kao dio Gudmonsenove imovine. Straemur je bio kritikovan zbog toga što je ulagao veliki novac u strano tržište i kada je došla ekonomska kriza shvatili su da su kritike bile na mijestu. Straemur banka je napravila plan stabilizacije koji bi West Hem u roku od tri godine izvukao iz problema i prva stavka tog plana bila je hitna prodaja Roberta Grina, Karltona Kola, Skota Parkera i Krega Belamija.
Ove prodaje se nisu ostvarile zahvaljujući lukavom poslovanju Skota Duksburija koji je viješto balansirao između želja Stramur banke i plana za razvoj Kluba koji je napravio dok je Gudmosen bio vlasnik. Taj plan je pokazivao put kojim bi West Hem napredovao bez "opasnog trošenja novca". Duksburi se borio za stabilnost i cilj mu je uvek bio da od West Hema napravi Klub koji je sebi dovoljan (Ovo ne mogu da prevedem. Hoće da kaže da vlasnik ne može da traži da se Klub finansira od prodaje igrača.).
Taj cilj je jako blizu. Straumur je uz pomoć Rotšild banke uspešno napravio tržište za potencijalne kupce. Pošto im je produžem moratorijum ne moraju da prodaju Klub pre oktobra ali je izvesno da će se to desiti u najskorijoj budućnosti kao što je jasno da je najbolje rešenje za Vest Hem da konačno prekine sve veze sa Islandom.
Gamad
