Kao što sam i pretpostavljao, Raonić je pukao pod pritiskom i nije mogao parirati izvrsnom Rafaelu Nadalu. Španac je definitivno zaslužio osvajanje Montreala, pokazao je najbolji tenis u svakom pogledu i treba mu odati priznanje. Meč s Đokovićem je očito bio finale prije finala, što rezultatska neizvjesnost dokazuje (žao mi je što nisam odgledao taj susret, premda po priči forumaša zaključujem da se nije imalo mnogo toga za vidjeti

).
Kada dublje sagledamo stvari, Nadal jeste teniser koji je neprikosnoven u tvrdoglavnosti (u pozitivnom smislu, naravno), upornosti, istrajnosti i borbi od prvog do zadnjeg poena. Igrač koji je No.1 po usavršavanju svoje igre zasnovane na oštrim i centimetarski preciznim spinovima, fantastičnoj i do sada neviđenoj defanzivi, kao i mentalnoj snazi i karakteru. Na ovom turniru je pokazao da isto tako može biti odličan u ofanzivi, agresivan i sa osnovne linije (a ne 4-5 metara iza iste). Za to mu skidam kapu.
Dijelim @formanceovoj mišljenje o pozicioniranju Nadalu u top 5 Open Ere. Za mene je on 3. igrač, ispred Lendla, Connorsa, Johnnyja Maca,... te iza Federera i Borga. S tim da ima priliku postati najveći, za što mu dajem 20% mogućnosti. Ipak, to je Rafa i nije mudro otpisivati takvog igrača. Kada govorimo o njegovom talentu, njega nesumnjivo posjeduje, iako ne u tolikoj mjeri kao RF, BB, Nalbandian, Haas, Safin,... pa što da ne dodati Murrayja i Đokovića. Molim da me se ne shvati pogrešno, daleko od toga da je RN
atletičar i teškaš koji nije ni blizu vodećim po pitanju talenta. Da nema talenta i da zavisi isključivo od destruktivnog stila igre po svoje tijelo, on ne bi ostvario ni blizu sadašnje slave i uspjeha. Mislim da su
vještina,
sposobnost i
talent tri različite stvari. Evo definicija s Wikipedije, da vam bude jasnije:
Vještina označava općenito naučen ili stečen dio ponašanja. Pojam vještine se time razlikuje od pojma sposobnosti, koja se smatra preduvjetom za ostvarivanje vještina. Talent općenito znači iznimna sposobnost za nešto, darovitost ili nadarenost. Dakle, skill - ability - talent.

Nadal ih, kao i svaki top igrač koji se smatram GOAT-om u nekom segmentu teniske igre, mora posjedovati sve tri u većoj ili manjoj mjeri. Po mom mišljenju, prve dvije Rafa ima bez premca; uvijek je bio sposoban i na osnovu nevjerovatne sposobnosti je razvio zavidnu vještinu, možda i najbolju ikad. Time je nedostatak prirodnog talenta potisnuo u drugi plan i gotovo anulirao, iako je vidno da u nekim situacijama ne može u istu riječ s magovima.
O njegovoj budućnosti je rano i nezahvalno govoriti (i sam sam se djelimično prevario i opekao u prognoziranju iste), mada mislim da na Cinciju (brzom betonu) nema šta tražiti. Nikad nije ni imao zbog svog stila igre. Mada ako i dalje bude uspješno primjenjivao agresivnu igru, onda ima šanse za nove podvige na američkom betonu, pogotovo se to odnosi na USO. Koliko god ga ja ne gotivio, nije realno da Nadal ostane na svega dvije GS titule na betonu (AO + USO). Vidjet ćemo kakvo će stanje biti u Cincinnatiju, gdje Roger brani titulu protiv trofeja željnih Đokovića i Murrayja, kao i nove verzije Nadala. Jedna stvar je jasna, čovjek koji je ove godine propustio Montreal drži tenis na životu, bez obzira kako igrao. Bez legendarnog Švicarca, protiv kojeg svi daju maksimum, tenis nije isti. Zato mislim da bi svi trebali podržati i biti pristalice ideje jačeg Rogera; tim je samo ovaj sport (a samim tim i drugi teniseri) na dobitku. Ovaj turnir ni sam nisam mnogo ispratio, mislim da sam svega jedan kompletan meč odgledao (finale), no sada krećem
u pohod.
Go Roger! 