Izreke i citati

[hoshafka]

Razgovor dvije osobe se uvijek vodi na nivou one koja manje zna

[iVar]

Teško je zaboraviti nekoga sa kime bi zaboravio sve.

[jbmilan]

It seems, in fact, as though the second half of a man's life is made up of nothing, but the habits he has accumulated during the first half.

[asunsao]

Nemoguće je proći kroz život
a da ti ne propadne neki posao,
da ne budeš razočaran prijateljstvom,
da nikad ne budeš bolestan,
da ne osjetiš bol ljubavi,
da ti niko u familiji ne umre,
i da nikad ne pogriješiš.

To je cijena života.
Ipak, nije važno ono šta se događa,
već kako se reaguje.
Ako se prepustiš sakupljanju vječno
krvavih rana,
živjećeš kao ranjena ptica nesposobna
ponovno poletjeti.

Suzana Kariza

[iVar]

Um caruje, snaga klade valja....a onda dođe žena.

[Unknown Genius]

"Ne, ja ne primam vaše modne običaje, sve što u vašem krugu već dosta dugo traje!
A najviše od svega mrzim kreveljenje svih onih što vam nude sve svoje povjerenje, darivatelja slatkih, glupih zagrljaja i laskavih kozera, što brbljaju bez kraja, u uslužnosti što se nadmeću i mjere, a podjednako cijene poštene i pozere!
I što vam vrijedi, kad vam takav čovjek kaže da ste mu dragi, da se u svemu s vama slaže i da vas neizmjerno poštuje i cijeni, kad shvatite da isto tepa svakoj beni!? Ne, svaka zbiljski časna i poštena duša sve takve, prazne, laske s nelagodom sluša, nepoštujući ljubav što se lako nudi, u svakoj zgodi, svima; stotinama ljudi! Jer, ljubav, to je - izbor! A svi što vole ljude općenito, nasumce - praznoglave su lude! I ako ste sad i vi ko svi ti vaši znanci - ne poznajem vas više! Od sada smo stranci! Ne! Srce svakom sklono nije znak dobrote! Sto vrijedi ljubav koja ne cijeni vrednote u samo jednom biću? Taj izbor - to se traži od prave ljubavi, a sve su drugo - laži!"

- Molière.

[Dex]

"Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine." Beckett

[dubrava]

"Religija je uzdah ucviljena bića, duša svijeta bez srca, kao i duh prilika bez duha. Ona je opijum naroda".
Karl Marx

Ključajte temu!

[Neutral]

Drži se onoga što ti je od koristi, a mani se priče svijeta.

[High]

''Iznad glave začuješ zvižduk, pa prođu dvije-tri sekunde napetosti, a onda se dolje, negdje u gradu, prolomi eksplozija. S tvoga prozora to mjesto se uvijek dobro vidi. Najprije je kao visok, vitak stup prašine koji se pretvara u dim i u vatru. Čekaš još nekoliko trenutaka da prepoznaš o kakvom se stanu radi. Ako vatra bude spora i lijena, riječ je o zapaljenom domu neke sirotinje. Ako plane u veliku modru kuglu, to onda gori nečije lijepo uređeno potkrovlje opkovano lakiranom lamperijom. Ako plamti dugo i ustrajno, to se zapalio dom bogatog čaršijskog gazde, pun starinskog masivnog namještaja. Ali ako se plamen digne iznenada, divlji i razuzdan kao kosa Farrah Fawcett, i još brže nestane puštajući da vjetar raznosi pepelne listiće nad gradom, ti znaš da je upravo izgorjela nečija kućna biblioteka. Kako si u trinaest mjeseci bombardiranja nad gradom vidio puno tih velikih razigranih buktinja, pomišljaš da je Sarajevo ležalo na knjigama. Ako i nije, želiš da kažeš da je tako dok prstima dodiruješ svoje, još nezapaljene. U svakoj privatnoj biblioteci najviše je nepročitanih knjiga, onih koje si kupio zbog boje njihovih korica, imena autora, ili naprosto zato što su te svojim mirisom privlačile. Takvu knjigu dodiruješ često prvih dana nakon kupovine, otvaraš je, pročitaš dva-tri reda i vraćaš je natrag. Nakon nekog vremena zaboravljaš je, ili je iz daljine pogledavaš s blagim gađenjem. Često si poželio odnijeti je u najbližu javnu biblioteku, pokloniti je nekome, riješiti je se na bilo koji način, ali nikada nisi imao načina to učiniti. Ona je ostajala kao čudna potvrda tvoje sklonosti gomilanju nepotrebnih stvari, koja će se u jednom bolnom, vatrenom trenutku pretvoriti u gomilanje uspomena. Sve te bespotrebne i nepročitane knjige opteretit će te dok se budeš opraštao od njih. Gotovo ćeš razumjeti veselje vatre dok je iste takve gutala dolje u gradu. Manje je knjiga kojima se nisi vraćao od djetinjstva. One su te podsjećale na doba kada još nisi naučio preskakati stranice i čitati iz gornjeg lijevog u donji desni kut. To su vjerojatno jedine knjige koje si stvarno pročitao u životu. Sve dobre dječje priče imale su tužan kraj iz kojeg nisi mogao ništa naučiti osim da je tuga ono mjesto na kojem fikcija postaje važnija od stvarnosti. U filmu »Mrtvi« Johna Hustona jedna se žena rasplakala, a da nije uspjela objasniti zašto. Dok si ga gledao, pomislio si da je to ustvari to, i došlo ti je da plačeš. Najmanje je knjiga za koje si vjerovao da ćeš ih uvijek imati uza se. Kada si neku od njih prvi put čitao, neprestano bi odgađao kraj. Kasnije su te uzbuđivale i svojim sadržajem i izgledom. No i njih ćeš, kao i sve druge, morati ostaviti uz gorko uvjerenje kako je u ovom gradu, ali i na ovom svijetu, prirodno agregatno stanje knjige plamen, dim i pepeo. Nekome će to kasnije zvučati patetično, ali će za tebe, pogotovu kad stigneš u druge gradove i u još uvijek žive knjižare, plamene vlasi Farrah Fawcett biti gola istina. Od knjiga bolje, ljepše i temeljitije gore još samo rukopisi. S gašenjem iluzije o kućnoj biblioteci gasi se i iluzija o civilizaciji knjige. Već u samom njezinom imenu, u kojem je bila sadržana tek jedna grčka riječ, obična kao i druge, ali koja je za tebe povezana s imenom Svete knjige, bilo je povoda tvome vjerovanju. No kada su tako vatreno i neopozivo nestajale jedna za drugom, prestao si vjerovati da ima smisla njihovom postojanju. Ili je smisao najbolje prokužio onaj sarajevski književnik i bibliofil koji je prošle zime umjesto da troši skupa drva grijao prste na plamenu Dostojevskog, Tolstoja, Shakespearea, Cervantesa... Nakon svih tih namjernih i slučajnih vatri stvoren je sloj ljudi koji su, gorko shvativši stvari, spremni sutra hladno gledati plamen Louvrea, a da ne posegnu ni za čašom vode. Nema smisla braniti vatri da proguta ono što je ljudska ravnodušnost progutala. Ljepota Pariza ili Londona samo je alibi zločincima zbog kojih Varšave, Dresdena, Vukovara i Sarajeva više nema. A i ako ih bude, tada u njima žive ljudi koji se u doba najvećeg mira pripremaju za evakuaciju, već spremni da se odreknu svojih knjiga. U svijetu, ovakvom kakav jest, postoji jedno osnovno pravilo, ono što ga je Zuko Džumhur izgovorio misleći na Bosnu, a svodi se na dvije uvijek spakirane torbe. U njih mora stati sva tvoja imovina i sve uspomene. Sve izvan je već izgubljeno. Razloge, smisao i opravdanja uzaludno je tražiti. Oni opterećuju, kao i uspomene. Ne preostaje ti drugo nego da posuđene knjige uredno vraćaš, poklonjene pokušavaš izbjeći ili izgubiti, a napisane šalješ prijateljima koji žive udaljeni jedni od drugih, tako da ih plamen može progutati tek onoga dana kada se zemljina kugla vrati u stanje u kojem je bila prije nekoliko milijuna godina. Sve zapaljene kućne biblioteke grada Sarajeva ne mogu biti popisane niti upamćene. A nemaju ni zbog koga. No kao plamen svih plamenova i oganj svih ognjeva, kao konačni mitski pepeo i prah pamti se sudbina sarajevske sveučilišne knjižnice, slavne Vijećnice, čije su knjige gorjele cijeli dan i noć. To se dogodilo, nakon fijuka i eksplozije, točno prije godinu dana. Možda baš istog datuma kada ti ovo čitaš. Pomiluj nježno svoje knjige, stranče, i sjeti se da su prah.''

(Miljenko Jergović, Sarajevski Marlboro)

[Brezovac]

Islamska izreka:
"Ako uđeš u pogrešan voz, svaka stanica će ti biti pogrešna."

*Halil M.*

[Dex]

Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtijevamo od sebe,a malo od drugih.

[Neutral]

"Mali čovjek, a posebno pjesnik - kako marljivo riječima okrivljuje život! Čujte ga, ali ne prečujte mi užitak koji je u svakom tom okrivljavanju! Takve koji okrivljuju život: njih prevlada život za tren oka. "Ti me ljubiš?" - kaže besramna žena: "počekaj još malo, još za tebe nemam vremena."

[fanatic]

" All things are subject to interpretation whichever interpretation prevails at a given time is a function of power and not truth. "

[AgresivnoDjubre]

Licno sam ovo napisao 2003 kad sam ostao sam na svijetu.

"Jednog dana kada ostanes sam na ovom svijetu,sigurno je da neces imati prijatelja a Bogami ni zene."

[Neutral]

Čitanje dobrih knjiga nalikuje na razgovor sa najvećim umovima proteklih stoljeća.

[fera]

Čitanje dobrih knjiga nalikuje na razgovor sa najvećim umovima proteklih stoljeća.

sigurno im onda nije drago kad ti uzmes da citas knjigu.


@fera ne započinji nikakvu raspravu na ovoj temi, naredni put ti je odmor dugotrajni...

[Neutral]

Ljudska pamet je ograničena. Kamo sreće da je i sa glupošću tako...

[High]

''- Dove parti?
Gdje putujem? Ne mogu ti to, dragi moj dječače, tako lako objasniti. Putujem iz Sarajeva u Beograd, preko Ankone, Venecije, Trsta, Ljubljane. Idem hiljadu kilometara na Zapad, da bih stigao na Istok. Idem da vidim jednog dječaka i jednu djevojčicu čija sam lica počeo da zaboravljam i ne znam hoću li ih prepoznati. Između nas je, prije mog polaska, bilo nekih 70 do 80 kilometara razdaljine, koju smo nekad prelazili za sat-dva. Ali, na tom malom prostoru sada je skupljena sva nesreća ovoga svijeta i samo Smrt prolazi tim putevima. Zato idem ovim vozom, kroz tvoju lijepu i bogatu zemlju. U mojoj, vozovi odavno ne putuju, svi su mostovi srušeni, na cestama su tenkovi, moje zemlje više nema. I molim te, nemoj samo da me pitaš ko sam i šta sam, jer neću znati da ti odgovorim. Nisam ništa. Pripadam naciji očajnih i nesretnih. Lako je ovom čika-Grku i ne znam zašto s njim malo ne popričaš. Nisu valjda tvoje lijepe, pametne oči, prepoznale u mojima, dok smo se gledali, strah i tugu očajnika, kao što sam ja, u tvojima, vidio svu ljepotu početka života.'' (Vlado Mrkić, Istočno od Zapada)

[Dex]

Osoba koja nema smisla za humor je poput kočije koja nema amortizere. Svaki kamičak na putu je zatrese