Književnost

[madridist]

Enver Kazaz je isfrustrirani kvaizstručnjak, predvodnik domaćih neojugoslovena na baterije koje već preko 20 godina ozbiljno drma kriza vlastitog identiteta zarad kojeg su prihvatili ničiji i od sviju odbačeni, zapravo lažni identitet u stanju odgorijevanja. Modus operandi Kazaza i njemu sličnih jeste nametnuti apriori lažne vrijednosti i uspostaviti lažne odnose da bi se u tom manevarskom prostoru kretali lakše sa jasnom parolom - brani svoje viđenje neopravdano atakujući na tuđe. Zato se danas stvorila vještačka priča o "građansko-patriotskom" i "nacionalnom (češće nacionalističkom)" konceptu iako su i sami pojmovi koji se koriste stavljeni u potpuno pogrešan kontekst. Tako se nacionalistima nazivaju ljudi koji preferiraju etničko opredjeljenje, a patriotama oni koji preferiraju državno opredjeljenje. Stvar je u tome da se u stručnoj sociološkoj terminologiji pojam nacionalnog direktno veže uz državu, a pojam patriotskog uz etničku i kulturološku pripadnost, o čemu ljudi uglavnom pojma nemaju. I ne samo da su ovi kod nas često korišteni pojmovi stavljeni u potpuno pogrešan kontekst nego se uporno zloupotrebljavaju radi neznanja (od strane ljudi) i zle namjere (od strane upućenih).

Da skratim priču, Kazaz je jedan predvodnik jedne plejade tzv. "normalnog (često i "savršenog") bosanskohercegovačkog čovjeka" koji je dakako spreman da se potpuno robotizuje u službu države kakvu je zamislilo rukovodstvo OZNA-e, a to je ono čuveno "ni ni ni, i i i" i na taj način ako treba i potpuno izbriše svoj etnički i kulturološki kod koji je puno stariji od bilo kakvih uređenih državnih formacija, a kamo li one koja je počivala na ovom OZNA kodu i koja i danas živi u glavama mnogih ljudi. Negativna kritika koju upućuje takav čovjek je u najmanju ruku kompliment za kritikovanog. Pri tome, da se razumijemo, ne lamentiram o Jergoviću na bilo koji način.

gomila gluposti ,ko kad rom arioo piše o fudbalu

[DukeOfWellington]

takvi k'o ti i Kazaz, "teška ljevica", u drastičnoj većini.

Naravno. Pravi ljevičari u ovoj zemlji se mogu izbrojati na prste jedne ruke, a prava ljevičarska stranka i ne postoji kod nas. Uživajte dok se to ne promijeni.

Šta su to pravi ljevičari po tebi? Ovakvi k'o Kazaz koji po svaku cijenu žele da zatru kulturološki kod naroda zarad lažnih kosmopolitskih vrijednosti? Za razliku od nekih koji u slobdno vrijeme ipak praktikuju nešto iz bogatog kulturološkog naslijeđa, samo ne vole pričati puno o tome, nije in. To bi bili poluljevičari? Ti bi se, vidim, radije svrstao u prvu grupu. Tvoj izbor.

@madridist

Cijenim mišljenje. Ja sam recimo tvoj post akademskog pedigrea također pročitao sa pažnjom i mogu reći da je to jedan od tvojih boljih postova u zadnje vrijeme, pokazao si ozbiljnost na ozbiljnoj temi. Svaka čast.

[madridist]

Bitno da se razmemo.
Akademsku raspravu podržavam uživo uvijek,
ovdje,na forumu,online mudrovanje je smiješno.

[Zeman]

Šta su to pravi ljevičari po tebi? Ovakvi k'o Kazaz koji po svaku cijenu žele da zatru kulturološki kod naroda zarad lažnih kosmopolitskih vrijednosti? Za razliku od nekih koji u slobdno vrijeme ipak praktikuju nešto iz bogatog kulturološkog naslijeđa, samo ne vole pričati puno o tome, nije in. To bi bili poluljevičari? Ti bi se, vidim, radije svrstao u prvu grupu. Tvoj izbor.

Pravi je ljevičar npr. Vuk Bačanović. Kazaza nisam imao prilike puno čitati, nešto javnih nastupa pogledao i ništa on tu nije rekao ni pogrešno ni revolucionarno, tako da još uvijek nemam izgrađen čvrst stav o njemu. Zasad mi djeluje pozitivno.
A da obrnemo tu tvoju priču i pišemo o onima koji bi da zatru kosmopolitske vrijednosti zarad lažnog kulturološkog koda? I nikad mi nije bilo jasno šta to sve spada pod bogato kulturološko naslijeđe?
Dobro si primjetio ono za partokratiju/partitokratiju, ali ako ne vidiš da na njenom očuvanju ponajviše rade religijske organizacije (pretpostavljam da i one spadaju u to bogato kulturološko naslijeđe) onda me stvarno brineš.

[PatrickBateman]

Ti ne shvataš, to je tvoj problem. Da si "romane" čitao detaljno shvatio bi, upravo sam pisao o zamjenama teza i pogrešnom korištenju pojmova. Ne postoje "ljevičari" i "tradicionalisti", kao što ne postoje "nacionalisti" i "multietničari (zapravo neetničari)" u konketsku u kojem se koriste danas od većine ljudi. To je odraz nepismenosti, neupćenosti i lake povodljivosti narodnih masa na ovom podneblju. A ovo drugo je najveća ubleha današnjice koja se drži u životu upravo zato što su takvi k'o ti i Kazaz, "teška ljevica", u drastičnoj većini.

Ne postoje tradicionalne vrijednosti prisutne kod nas u drustvu? Ne postoje slucajevi da sam odgojen kao muskarac da budem glava kuce, a da zena sluzi meni i bude u domacinstvu,i da sa strane ganja karijeru, a dok je meni dopusteno sve. Nismo odgojeni da sa 10 godina preziremo i mrzimo sve drugacije, pa sam s 11 godina mrzio pe.dere a nisam ni znao ni kako sta? Ne salju nas roditelji u dzamije ili crkve da ponavljamo uzastopno rijeci koje niti razumijemo jer su na drugom jeziku niti smo u stanju shvatiti jer imamo 10 je.benih godina? Nema tradicionalizma kod nas? Nema toga da ja usvajam od malena vrijednosti bez ikakvog potsticanja da ih preispitam ili posumnjam,ili provjerim. Jer ako provjerim nesto od toga,izdajica sam roda svog. Nema toga.

[DukeOfWellington]

Pravi je ljevičar npr. Vuk Bačanović. Kazaza nisam imao prilike puno čitati, nešto javnih nastupa pogledao i ništa on tu nije rekao ni pogrešno ni revolucionarno, tako da još uvijek nemam izgrađen čvrst stav o njemu. Zasad mi djeluje pozitivno.
A da obrnemo tu tvoju priču i pišemo o onima koji bi da zatru kosmopolitske vrijednosti zarad lažnog kulturološkog koda? I nikad mi nije bilo jasno šta to sve spada pod bogato kulturološko naslijeđe?
Dobro si primjetio ono za partokratiju/partitokratiju, ali ako ne vidiš da na njenom očuvanju ponajviše rade religijske organizacije (pretpostavljam da i one spadaju u to bogato kulturološko naslijeđe) onda me stvarno brineš.

Takozvane religijske organizacije su odavno postale sekularna da ne kažem satanistička društva i to po principu "što viša instanca to veća mraka". Ni jedan ozbiljan teolog (abrahamskih religija) neće reći da su od Boga propisane krovne religijske organizacije tipa Svete stolice ili Halifata. Naravno, nisu ni zabranjene, ali takve organizacije su radile ili rade direktno na štetu onoga šta predstavljaju. Prema tome, kad hoćeš da napadaš religiju onda probaj napasti stvari tipa pet imanskih i islamskih stubova ili deset Božjih zapovijedi, kvazireligijske organizacije ostavi po strani. Dakle, one spadaju u sekularno (sekularističko da budem precizan) kulturološko naslijeđe, ne u ovo o kojem ja pričam.

Ne postoji lažni kulturološki kod, to jedina stvar koja je vrijedna očuvanja, jer to su vrijednosti koje određeni narod stiče vremenom. U to spada sve, od navika, načina oblačenja, jelovnika pa sve do religijskog naslijeđa koji je inkorporiran u tradiciju ovdašnjih naroda. Meni je savršeno jasno da se neko iz nekih razloga ne želi uklopiti u kulturološki kod kojem pripada i to je sasvim uredu. Ali nije uredu da se non stop od ljudi tipa Kazaz i sličnih napadaju ljudi koji ne žele da zaborave svoje kulturno naslijeđe zarad lažnog i nametnutog dekreta "ni, ni, ni, i, i, od kojeg su starije naše nene i djedovi, da ne idem dalje. To je značilo zaboravite šta ste bili, sad stvaramo novi narod, novu kulturu i novu religiju. I ono što su neki nekad davno morali na silu da prihvate, danas ljudi uzdižu kao sveto slovo. Paradoks, zar ne. Nije bitno šta ja govorim ili osjećam, bitno je to da se narodu ne može ništa nametnut, sve što je nametnuto past će kad-tad. Zato bi bilo dobro da ljudi ne kopaju po već sahranjenim stvarima kojima je istekao rok zajedno sa Jugoslavijom. Sve što je bilo u osnovi takvog društvenog sistema je klasična prevara i s razlogom je doživilo svoj potpuni fijasko. Oni koji danas pokušavaju isti kod da primijene na BiH trebaju biti svjesni da mogu imati isti scenario kao i sa državom gdje je to vrijedilo. Samo jedan narod na svijetu je državu (ne samo svoju) stavio iznad vlastitih interesa. To je znak političke naivnosti i nezrelosti.

[Zeman]

Prema tome, kad hoćeš da napadaš religiju onda probaj napasti stvari tipa pet imanskih i islamskih stubova ili deset Božjih zapovijedi, kvazireligijske organizacije ostavi po strani.

Neću da napadam religiju. Ona me, kao privatna stvar svakog pojedinca nimalo ne zanima. Religijske organizacije tipa SPC, IZ i sličnih ću da napadam kad god budem imao priliku.

Ne postoji lažni kulturološki kod, to jedina stvar koja je vrijedna očuvanja, jer to su vrijednosti koje određeni narod stiče vremenom. U to spada sve, od navika, načina oblačenja, jelovnika pa sve do religijskog naslijeđa koji je inkorporiran u tradiciju ovdašnjih naroda. Meni je savršeno jasno da se neko iz nekih razloga ne želi uklopiti u kulturološki kod kojem pripada i to je sasvim uredu. Ali nije uredu da se non stop od ljudi tipa Kazaz i sličnih napadaju ljudi koji ne žele da zaborave svoje kulturno naslijeđe zarad lažnog i nametnutog dekreta "ni, ni, ni, i, i, od kojeg su starije naše nene i djedovi, da ne idem dalje. To je značilo zaboravite šta ste bili, sad stvaramo novi narod, novu kulturu i novu religiju. I ono što su neki nekad davno morali na silu da prihvate, danas ljudi uzdižu kao sveto slovo. Paradoks, zar ne. Nije bitno šta ja govorim ili osjećam, bitno je to da se narodu ne može ništa nametnut, sve što je nametnuto past će kad-tad. Zato bi bilo dobro da ljudi ne kopaju po već sahranjenim stvarima kojima je istekao rok zajedno sa Jugoslavijom. Sve što je bilo u osnovi takvog društvenog sistema je klasična prevara i s razlogom je doživilo svoj potpuni fijasko. Oni koji danas pokušavaju isti kod da primijene na BiH trebaju biti svjesni da mogu imati isti scenario kao i sa državom gdje je to vrijedilo. Samo jedan narod na svijetu je državu (ne samo svoju) stavio iznad vlastitih interesa. To je znak političke naivnosti i nezrelosti.

O ovom ostalom nemam ni prostora ni vremena ozbiljnije diskutovati. Reći ću samo da je Jugoslavija (ona druga) bila neuporedivo blaža u nametanju bilo čega nego što su to bile sve sile prije nje na ovim prostorima. Nametanje prvo hrišćanstva, pa potom islama je bilo puno rigoroznije, ali to je ok, jer je to dio kulturnog naslijeđa i inkorporirano u kulturni kod. I to je zapravo paradoks etniciteta, narodnosti, nacionalnosti i njihovih kulturnih kodova koji su potpuno vještačke kategorije.

[DukeOfWellington]

Pa onda to ne bi trebao iznositi kao argument protiv, ne bi sebi trebao dati za pravo da staviš znak jednakosti između samoproglašenih religijskih organizacija i religije.

Po pitanju ranijih okupatora pročitaj Ahdnamu. A po pitanju diktature '43-'90 imamo i živih svjedoka, nisu tu samo tomovi od 10 knjiga koji nam pokušavaju objasniti kako su se hrabri partizani (što je donekle tačno) na čelu sa nadahnutim rukovodstvom ispunjenim čovjekoljubljem borili protiv mrskog okupatora, iako se ustvari radilo o pukoj borbi za vlast između monarhista (četnika) i partizana. Ovi prvi su imali i neki drugi cilj, no o tome neću na ovom forumu. Naravno, mnogima sada ne odgovara revizionizam historije i revalorizacija ličnosti koji su učestvovali u tzv. NOB-u i NOR-u, jer kako objasniti savezništvo ustaša (koji su opet imali treći cilj o kome također ne smijem ovdje) i partizana u okviru epski opjevanih sedam ofanziva. Mnogima je naravno bilo čudno kako se to Tito toliko puta izvlačio iz nemogućih situacija, a pripisivanje supermenskih karakteristika im nije bilo dovoljno. Ovo je inače pozitivniji dio historije tog režima, onaj drugi nakon rata je puno sramniji.

[Zeman]

Pa onda to ne bi trebao iznositi kao argument protiv, ne bi sebi trebao dati za pravo da staviš znak jednakosti između samoproglašenih religijskih organizacija i religije.

Po pitanju ranijih okupatora pročitaj Ahdnamu. A po pitanju diktature '43-'90 imamo i živih svjedoka, nisu tu samo tomovi od 10 knjiga koji nam pokušavaju objasniti kako su se hrabri partizani (što je donekle tačno) na čelu sa nadahnutim rukovodstvom ispunjenim čovjekoljubljem borili protiv mrskog okupatora, iako se ustvari radilo o pukoj borbi za vlast između monarhista (četnika) i partizana. Ovi prvi su imali i neki drugi cilj, no o tome neću na ovom forumu. Naravno, mnogima sada ne odgovara revizionizam historije i revalorizacija ličnosti koji su učestvovali u tzv. NOB-u i NOR-u, jer kako objasniti savezništvo ustaša (koji su opet imali treći cilj o kome također ne smijem ovdje) i partizana u okviru epski opjevanih sedam ofanziva. Mnogima je naravno bilo čudno kako se to Tito toliko puta izvlačio iz nemogućih situacija, a pripisivanje supermenskih karakteristika im nije bilo dovoljno. Ovo je inače pozitivniji dio historije tog režima, onaj drugi nakon rata je puno sramniji.

Pa i ne stavljam znak jednakosti. Problem je što stavljaju drugi, pa kad napadnem rel. organizaciju, oni to vide kao napad na religiju.

Još jučer sam znao da ćeš spomenuti Ahdnamu, koja baš ništa ne znači. Yebeš formalnu slobodu vjeroispovijesti kad su Turci napravili klasne razlike između muslimana i ostalih. A klasna razlika je najvažnija.
Ništa od komunističke literature o 2. svj. ratu nisam pročitao osim dnevnika jednog partizana, biće da se Nađ preziva. Ostalo sam sve pokupio upravo od živih svjedoka tog vremena. I na jednog kojem je bilo loše, išlo je 99 njih kojima je bilo dobro. Moji roditelji su npr. rođeni i odgojeni u toj diktaturi pa su puno više sačuvali tradicionalne vrijednosti i taj kulturološki kod kojeg spominješ nego ja koji i ne pamtim Jugu.

[DukeOfWellington]

Stavi se u kontekst tog doba. U vrijeme inkvizicije, mongolskih pohoda i feudalnog poretka koji je bio zasnovan na klasnoj razlici imaš dokument u kojem ti vladar (koji inače može s tobom radit' šta hoće, što je i bila praksa tog vremena) bez ikakve prisile garantuje prava iako to ne mora. To je realno maksimum koji je iko mogao dobiti i to je strogi presedan za to doba. Zapravo, kad bolje razmislim, da toga nije bilo rekao bih da je to apsolutno nezamislivo za to doba. 500 (!?) godina kasnije imaš nasilno preuzimanje vlasti, referendum u propagandne svrhe i klasični etnocid i kulturocid češće nenasilnim, ali po potrebi i nasilnim metodama. Naši roditelji i ljudi njihovih godina su već rođeni u doba kad nisu ni mogli znati ništa prije toga, njihova jedina istina je bila ona koju su učili u školama poput one da je Gavrilo Princip heroj. U modi je bilo i izbjegavanje istine pa tako niko nije ni znao ko je to Muhamed Hevaija Uskufi i zašto je bitan. Jedina pozitivna stvar koju je neko mogao izvući je životni standard koji je bio dobar, ali ljudi nisu znali da je to sve čista laž. Nisu znali da je Jugoslavija bila jedna od najzaduženijih država po glavi stanovnika i to u kapitalističkom MMF-u. Zato su se danas mnogi radnici nekadašnjih "giganata" (koji su radi neracionalnih primanja radnika uvijek bili na gubitku, a što je bilo pokrivano novcem iz MMF-a) našli u neobranom grožđu, jer su firme naravno propale radi toga što više nije bilo novca "sa strane". Sad pljuju ovu državu, a veličaju onu, što je potpuni paradoks, jer je upravo ona država kriva za njihove današnje jade. Eto zašto imaš taj omjer.

[Zeman]

Apsolutno ja razumijem kontekst, i taj dokument je važan s aspekta ljudskih prava, ali klasno razdvajanje muslimana i nemuslimana je kobna greška Turaka koja je odredila krvavu budućnost ove zemlje.

Isto tako ti moraš Drugu Jugu staviti u historijski kontekst. Kraljevina Jugoslavija je bila zemlja poludivljih plemena, na to sve desio se rat koji je uništio i ono malo civilizacije što je postojalo i stvorio još veća neprijateljstva među narodima. Na takvoj "podlozi" komunisti su uspjeli osvariti proces industrijalizacije i modernizacije koji nikako nije za podcijeniti. To je sasvim dobro opravdanje za zaduženje od, čini mi se, 22 milijarde dolara. Čvrsto vjerujem se na osnovama Jugoslovenske industrije taj dug mogao otplatiti da nije došlo do ratnih razaranja i privatizacijske pljačke.

[DukeOfWellington]

Apsolutno ja razumijem kontekst, i taj dokument je važan s aspekta ljudskih prava, ali klasno razdvajanje muslimana i nemuslimana je kobna greška Turaka koja je odredila krvavu budućnost ove zemlje.

Isto tako ti moraš Drugu Jugu staviti u historijski kontekst. Kraljevina Jugoslavija je bila zemlja poludivljih plemena, na to sve desio se rat koji je uništio i ono malo civilizacije što je postojalo i stvorio još veća neprijateljstva među narodima. Na takvoj "podlozi" komunisti su uspjeli osvariti proces industrijalizacije i modernizacije koji nikako nije za podcijeniti. To je sasvim dobro opravdanje za zaduženje od, čini mi se, 22 milijarde dolara. Čvrsto vjerujem se na osnovama Jugoslovenske industrije taj dug mogao otplatiti da nije došlo do ratnih razaranja i privatizacijske pljačke.

To možeš nazvati greškom, ali ljudi tog vremena nisu bili na tom sociološkom stadiju da naprave državu bez klasnih razlika, moralo se doći do toga. Osmanska Imperija je imala državnu religiju kao i sve zemlje tog doba, a uz to je bila feudalna monarhija, kao i većina država tog doba, pogotovo država tog kalibra. Osim trgovačkih republika poput Mletačke republike, Đenove ili Hanzeatske lige (konfederacije) i slobodnih gradova Svetog Rimskog Carstva sve države su imale u osnovi uređenje slično onom u tadašnjem OC, sa drugim propagiranim vrijednostima, dakako. Da Bosna nije bila dio OC nego dio neke kršćanske imperije ili da je bila samostalna, možda bismo danas imali tenzije na relaciji katoličanstvo-pravoslavlje-luteranizam-kalvinizam.

Kako bi se mogao otplatiti dug kad je za samo funkcionisanje preduzeća trebao dodatni novac, ta preduzeća su proizvodila samo gubitke. Da je to tako pokazuje stanje tih preduzeća danas. Mogao bi taj sistem opstati otpuštanjem između 30 i 50% radnika, a da se to desilo socijalni nemiri bi uništili tu državu za dva dana. Tih 20 milijardi bi u današnjim okvirima bilo ekvivalentno skoro 200 milijardi, ako ne vjeruješ pogledaj obrazac Grčka, to je skoro pa ista priča s tog aspekta. Jedina pozitivna strana jugoslovenskog socijalizma je ta da je to bila light verzija socijalizma koji je drmao istočnim blokom tog doba. Odgovorno tvrdim da je socijalizam Lenjinovog i Staljinovog tipa nanio više štete ljudima nego nacizam, bio je sveobuhvatniji u svakom slučaju.

[Zeman]

Kako bi se mogao otplatiti dug kad je za samo funkcionisanje preduzeća trebao dodatni novac, ta preduzeća su proizvodila samo gubitke. Da je to tako pokazuje stanje tih preduzeća danas.

Ne znam kojom logikom se vodiš? U Jugi nisu sva preduzeća bila uspješna, ali nisu ni sva proizvodila gubitke. Današnje stanje tih preduzeća ništa ne govori jer se u međuvremenu desio rat koji je imao za posljenice:
1. prestanak proizvodnje, dakle razvoja, u pojedinim preduzećima na određeni ili stalni period
2. slabljenje kupovne moći stanovništva nakon rata
3. gubljenje ogromnog dijela prijeratnog tržišta
4. kriminalnu privatizaciju, i
5. na "bazu" koju su izgradile prethodne 4 tačke dođe ti inozemna konkurencija i domaći zakoni koji malo ili nimalo štite domaću privredu.

Slovenska privreda, koja nije imala ove probleme, je više nego uspješno prošla kroz proces tranzicije. Njen sadašnji posrtaj, pak, nema veze sa "lošim jugoslovenskim nasljeđem" već sa lošim procjenama i privrednim kriminalom koji se desio tokom recesijskog perioda.

[DukeOfWellington]

Ne znam kojom logikom se vodiš? U Jugi nisu sva preduzeća bila uspješna, ali nisu ni sva proizvodila gubitke. Današnje stanje tih preduzeća ništa ne govori jer se u međuvremenu desio rat koji je imao za posljenice:
1. prestanak proizvodnje, dakle razvoja, u pojedinim preduzećima na određeni ili stalni period
2. slabljenje kupovne moći stanovništva nakon rata
3. gubljenje ogromnog dijela prijeratnog tržišta
4. kriminalnu privatizaciju, i
5. na "bazu" koju su izgradile prethodne 4 tačke dođe ti inozemna konkurencija i domaći zakoni koji malo ili nimalo štite domaću privredu.

Slovenska privreda, koja nije imala ove probleme, je više nego uspješno prošla kroz proces tranzicije. Njen sadašnji posrtaj, pak, nema veze sa "lošim jugoslovenskim nasljeđem" već sa lošim procjenama i privrednim kriminalom koji se desio tokom recesijskog perioda.

Ipak govori mnogo.

1. Vidiš, kad je rat završio na raspolaganju su ipak ostala mnoga preduzeća sa minimalnim ili nikakvim oštećenjima. Šta bi se desilo sa devastiranim možemo samo nagađati, ali ako je suditi prema onome šta se desilo ovim prvim onda je zaključak - isto.

2. Kada pričamo o tadašnjim gigantima u BiH onda uglavnom pričamo o fabrikama poluproizvoda koji su se izvozili, za razliku od Slovenije gdje su se uglavnom proizvodili gotovi proizvodi za domaće tržište. Oslabljena kupovna moć domaćeg stanovništva u tom slučaju nikako nije mogla odmoći nego baš naprotiv, jer su plate bile puno manje od današnjih, a cijene eventualnog izvezenog proizvoda bi bile prilagođene tržištu zemlje u koju se izvozi, tj. uglavnom mnogo razvijenije zemlje.

3. Do tržišta se uvijek dođe ako za isto ima potrebe. Kako se došlo prije rata tako se moglo doći i nakon rata, jednom izgubljeno tržište nije zauvijek izgubljeno. Čak, štaviše, privatnici koji su osnovali nove firme dolazili su do tržišta kojeg nikad nisu ni imali, nema boljeg primjera od toga.

4. To je bio ogroman problem, naravno, ali on je prikrio realnost koja bi nas stigla kad-tad i koja se vidi na nekim uspješnim privatizacijama. Ni jedna firma privatizovana na kraju nije mogla opstati sa postojećim brojem radnika, pa smo imali ili otpuštanja ili proširivanje industrije za novac novog privatnika (što je jako bitno jer tog novca inače nema dok je firma društveno vlasništvo).

5. Opet kažem, to vrijedi za proizvode koji su završili na domaćem tržištu.

Slovenija je nastavila politiku zaduživanja kod MMF-a s tim da je u njihovim preduzećima prekomjeran broj radnika bio nadomješten izuzetnim profitom jer se uglavnom radi o preduzećima gotovih proizvoda koja su visokoprofitabilna. Zato danas pljušte otkazi. Posljednja recesija je zapravo do srži ogolila "privredni rast" mnogih zemalja.

Da budem do kraja jasan, kritikujući tadašnji sistem ne branim današnji koji je puno lošiji jer nema nikakvu viziju, dok je onaj imao pogrešnu viziju.

[Zeman]

1. Vidiš, kad je rat završio na raspolaganju su ipak ostala mnoga preduzeća sa minimalnim ili nikakvim oštećenjima. Šta bi se desilo sa devastiranim možemo samo nagađati, ali ako je suditi prema onome šta se desilo ovim prvim onda je zaključak - isto.

2. Kada pričamo o tadašnjim gigantima u BiH onda uglavnom pričamo o fabrikama poluproizvoda koji su se izvozili, za razliku od Slovenije gdje su se uglavnom proizvodili gotovi proizvodi za domaće tržište. Oslabljena kupovna moć domaćeg stanovništva u tom slučaju nikako nije mogla odmoći nego baš naprotiv, jer su plate bile puno manje od današnjih, a cijene eventualnog izvezenog proizvoda bi bile prilagođene tržištu zemlje u koju se izvozi, tj. uglavnom mnogo razvijenije zemlje.

3. Do tržišta se uvijek dođe ako za isto ima potrebe. Kako se došlo prije rata tako se moglo doći i nakon rata, jednom izgubljeno tržište nije zauvijek izgubljeno. Čak, štaviše, privatnici koji su osnovali nove firme dolazili su do tržišta kojeg nikad nisu ni imali, nema boljeg primjera od toga.

4. To je bio ogroman problem, naravno, ali on je prikrio realnost koja bi nas stigla kad-tad i koja se vidi na nekim uspješnim privatizacijama. Ni jedna firma privatizovana na kraju nije mogla opstati sa postojećim brojem radnika, pa smo imali ili otpuštanja ili proširivanje industrije za novac novog privatnika (što je jako bitno jer tog novca inače nema dok je firma društveno vlasništvo).

5. Opet kažem, to vrijedi za proizvode koji su završili na domaćem tržištu.

Slovenija je nastavila politiku zaduživanja kod MMF-a s tim da je u njihovim preduzećima prekomjeran broj radnika bio nadomješten izuzetnim profitom jer se uglavnom radi o preduzećima gotovih proizvoda koja su visokoprofitabilna. Zato danas pljušte otkazi. Posljednja recesija je zapravo do srži ogolila "privredni rast" mnogih zemalja.

Da budem do kraja jasan, kritikujući tadašnji sistem ne branim današnji koji je puno lošiji jer nema nikakvu viziju, dok je onaj imao pogrešnu viziju.

1. Ne znam šta ti smatraš pod oštećenjem, ali kad 2,3,4 godine prestaneš s proizvodnjom, nemaš profita, nemaš razvoja, ne obnavljaš opremu (i to u krucijalnim godinama kompjuterske modernizacije kakve su rane devedeste bile) a pete godine te dočeka liberalno tržište u kojem se moraš takmičiti s firmama koje nisu imale niti jedan od tih problema, za mene je to prilično veliko oštećenje ili hendikep. I sve naše firme su morale startati s tim hendikepom.
2. Slažem se da je u BiH bilo previše fabrika poluproizvoda. Ali za takve je u Jugi postojalo tržište, poslije ne. Nisu imale kapaciteta ni vremena da se prestrukturiraju i proizvode gotove proizvode, a ni gdje izvoziti poluproizvode.
3. Ne baš uvijek. Čak bih rekao rijetko jer konkurencija odmah grabi upražnjeno mjesto na tržištu. A zbog stavke 1. tj. hendikepa, većina naših firmi je postala apsolutno nekonkurentna.
4. Sa postojećim brojem radnika nije ni trebala opstati niti jedna. To je normalno. Smanjenje za 20-30 posto bi bilo sasvim ok, kad se uzme u obzir mogućnost za one koji su ostali bez posla da se bace u privatluk ili odu u inozemstvo koje je tad vapilo za jeftinom radnom snagom. Tako bi se izbjegli i veći socijalni nemiri. Naravno, sve je šbbkbb jer su rat i kriminalna privatizacija tu mogućnost uništili.
5. I opet zaboravljaš hendikep iz stavke 1 zbog kojeg su naše firme postale nekonkurentne na domaćem, a da ne spominjem strano tržište.

Posljednja recesija je do srži ogolila kapitalizam, koji nikad više neće doživjeti puni oporavak, i nikad kriza neće proći. Samo što će pojedini, iako i sami prezaduženi, moći nastaviti sa zaduživanjem, a drugi ne. Takav je slučaj i sa Jugoslavijom bio.

Toliko za večeras. Nadam se da ćemo se sutra dotaći jedne stvari koja mi nikako ne ide u glavu. Kako neko ko voli BiH, može da mrzi SFRJ? Kad bez ove druge, prva ne bi postojala ni pod razno. Već je bila uništena, raspačana, prepolovljena i onda dolaze komunisti i obnavljaju joj državnost.

[Dzoni]

“Nisam ratnik da bih vjerovao u pobjedu. Nisam državnik da bih vjerovao u silu.
Nisam pjesnik da bih vjerovao u slavu.
Nisam vjernik da bih vjerovao u trublje anđeoske na posljednjem sudu. Nisam pokajnik da bih očekivao milost. Nisam očajnik da bih priželjkivao smrt. Ja sam čovjek začet u sljepilu strasti, u mraku utrobe, porinut u vrijeme za mučno trajanje. Dali su mi na put radosti i boli (više boli, manje radosti) i dva oka da gledam mučenje i dva uha da slušam jecanje najmukotrpnijeg bića koje je izmislilo i plač i smijeh. I usta su mi dali da žvačem gorki zalogaj. I jezik da govorim: jao! Dali su mi ruke da gradim i rušim, da grlim i ubijam! I noge da bježim kad me progone, i sam da progonim. Imam srce da bih trpio jače od svih životinja. Imam razum da bih se mogao nadati sutrašnjemu danu koji bi mogao donijeti nešto radosti. A kad radosti ne bude, opet ću se nadati i lažima ispunjavati misli svoje da bi mi san pao na oči. I sanjat ću da sam živ zauvijek. Ali probudit će se tada Polifem-kiklop jednooki, i navalit će golem kamen na spilju moga sna i neće biti izlaza. Zgrabit će me nešto strašno, ogromno, i probudit ću se u rukama ljudoždera...”


Ranko Marinkovic
"Kiklop"

[DukeOfWellington]

Zato što ja BiH vidim na potpuno drukčiji način od onoga što je zamišljeno na zasjedanjima AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a, i zato što ja BiH vidim potpuno drukčije od onog što je ona danas, a čije stanje direktno proizilazi iz stanja koje je prethodilo tome. Probaću biti što kraći, već je kasno. Prije svega volim svoj narod, jer narod je osnova za bilo šta, to je ono u čemu se pravi osnovna greška, pretpostavlja se država (ma kakva ona bila) narodu. Ne postoji narod koji državu (čak i matičnu) pretpostavlja sebi, kreni od druga dva konstitutivna naroda u BiH, ne trebaš dalje. Jer države bez matičnog naroda nema, a narod može postojati i bez države i može je steći, kao što su to uradili mnogi narodi kroz historiju. Može je dakako i izgubiti. Nema nikakve sumnje da Bosna (i Hercegovina) ne bi postojala bez Bošnjaka, to barem svako zna. BiH svoje postojanje crpi upravo iz toga, a ne iz AVNOJ-a ili ZAVNOBIH-a, jer šta bi to vrijedilo da je u BiH danas 10% Bošnjaka? Da li bi to bila neka garancija? To su lažne vrijednosti koje pogrešno interpretirane služe za širenje dogme, ali koje su jako opasne i obiće nam se od glavu kad-tad. Projekat stvaranja supernacije (u ovom slučaju Bosanaca, nekada Jugoslovena, itd.) nije dugoročno održiv jer nema historijski osnov i otprilike trajat će koliko i zagrijanost ljudi da služe toj ideji. Nekada je bilo popularno biti Jugosloven, sada Bosanac, ali to su pomodarske kategorije koje ne mogu da opstanu. Nije problem činjenica da je nekom iz ličnih razloga draža državna ili regionalna identifikacija od etničke. Ali podvoditi ove dvije kategorije po svaku cijenu pod etničku je svjesno iskrivljivanje činjenica zarad trenutno zamišljenih ideja tipa "svi Bosanci (i po nacionalnosti, i po etničkoj pripadnosti, i po vjerskoj pripadnosti i po svakoj pripadnosti) u jedinstvenoj Bosni sretni i veseli žive normalan život". Ovo, taman bilo ostvarivo, nije vrijedno gubljenja istinskog identiteta i to je haman svakom jasno osim nama. Ista se stvar desila i Srbima sa Jugoslavijom. Čini se da ništa nismo naučili iz njihovih grešaka.

O ekonomiji sutra.

[Monolog]

Diskusija iz koje bi mnogi mogli nešto naučiti. No, da vas sad (malo) prekinem i upozorim da ne razvodnjavate diskusiju.

"Mama Leone", "Sarajevski Marlboro", "Rabija i sedam meleka" i "Inšallah Madona, inšallah". To sam pročitao od Jergovića. Moguće da ću biti pogrešno shvaćen (ne bi bilo prvi put), ali mišljenja sam da bi Jergović trebao rjeđe objavljivati svoja djela. Nekako mi je previše da u dvije-tri godine izda isto toliko romana i izabranih priča.

[madridist]

Ni jedna firma privatizovana na kraju nije mogla opstati sa postojećim brojem radnika, pa smo imali ili otpuštanja ili proširivanje industrije za novac novog privatnika (što je jako bitno jer tog novca inače nema dok je firma društveno vlasništvo).



Slovenija je nastavila politiku zaduživanja kod MMF-a s tim da je u njihovim preduzećima prekomjeran broj radnika bio nadomješten izuzetnim profitom jer se uglavnom radi o preduzećima gotovih proizvoda koja su visokoprofitabilna. Zato danas pljušte otkazi. Posljednja recesija je zapravo do srži ogolila "privredni rast" mnogih zemalja.

Za razliku od seciranja Kazaza ovo je majstorski rečeno,u sridu.

[High]

Diskusija iz koje bi mnogi mogli nešto naučiti. No, da vas sad (malo) prekinem i upozorim da ne razvodnjavate diskusiju.

"Mama Leone", "Sarajevski Marlboro", "Rabija i sedam meleka" i "Inšallah Madona, inšallah". To sam pročitao od Jergovića. Moguće da ću biti pogrešno shvaćen (ne bi bilo prvi put), ali mišljenja sam da bi Jergović trebao rjeđe objavljivati svoja djela. Nekako mi je previše da u dvije-tri godine izda isto toliko romana i izabranih priča.

Osnovni, hajmo reći, problem Jergovića je taj što ''nije škrt'' kad je riječ o stranicama svojih knjiga. Kažem problem jer većina ima kiseli izraz lica kad mu preporučite knjigu od 700 stranica. Ako ništa, u tom je pogledu sličan andrićevskom stilu pisanja. Inače, pripada tom ''krugu'' u kojem je I. Lovrenović i, već spomenuti, E. Kazaz.