Eh malo prođimo kroz sezonu, proanalizirajmo......
3 titule, trostruka kruna, TRIPLE....Šire gledano 4 titule: Superkup, Bundesliga, Kup, Liga šampiona.
Popeli smo se na krov Evrope, voljeni klub nam je na vrhu, pokorio je Evropu i to sasvim zasluženo. Teško je sve realizovat, sažvakat, jer ovo je sezona iz snova. Sezona u kojoj smo se nervirali, drhtali, držali palčeve, molili Boga, imali želju za uspjehom i dubokom vjerom u sebi željeli pomoći ekipi, a najviše smo se radovali i teško je bilo odabrati pobjedu koja je bila veličanstvenija. Bilo je posebnih, veliki trenutaka a neki momenti kao prvi prođu kroz glavu: utakmica u Londonu i razbijanje Arsenala, sjajna igra puna tempa, sve je funkcionisala, super borbena i nabrijana utakmica u četvrtfinalu protiv Bvb-a te veličanstveni gol Robbena, izvrsne igre protiv Juvea i onaj Blitzstart golom Alabe u Munchenu i ona triler utakmica naravno protiv BVB-a u finalu Lige prvaka i na kraju veličanstvena pobjeda.
Trenutak kada su Lahm, Schweinsteiger, Muller , Neuer, Ribery , Robben i društvo podigli trofej je neprocjenljiv, fantastičan, izuzetan, strašan. Srce je zatreperilo, tijelo je zatreperilo i uzdrhtalo, posebna ekstaza, poseban užitak, posebna bajka, ali stvarna bajka.
Vratimo se malo samo nazad, godinu dana vratimo film. Prizor strašan, Schweini skrhan na zemlji, brojni igrači leže na terenu Alianz arene, dotučeni, Robben koji bi sebe najradije izbo nožem i ubio se od nesreće koja ga je zadesila i totalni šok i nevjerica na stadionu. Zaboden nož smo osjećali i u narednim danima. Pokušao sam sam sebi tada reči da će se ovo sve vratiti kasnije i da će naredna sezona biti bolja. Ali pitanja su prolazila kroz glavu da li Jupp treba ostati trener? Da li on može još motivisati ovu ekipu i da li je može dići iz ponora?
Par dana poslije već je bilo jasno da Jupp ostaje, a odjeknula je vijest da dolazi velika fudbalska ličnost na mjesto sportkog direkora kluba, ni manje ni više: MATTHIAS SAMMER. Tada sam znao da će krenuti sve nabolje.
Prva rečenica Sammera je bila (dobro se sjećam): Mi moramo i hoćemo odmah biti uspješni.....
I bili smo....Na pripremama je Sammer ko lud pratio treninge, posmatrao sve, obavio je mnoge razgovore s igračima. Uspjeh se već osjetio u prvoj utakmici takmičarskog karaktera: SUPERKUPU. Bayern pobjeđuje Dortmunda , osvaja prvi trofej u sezoni. Onaj najmanje vrijedan, ali ipak je ovo bio prvi lijek na ranu. Teške su za Bayern dvije sezone bez trofeja, a posebno je teško i nezamislivo na onakav način izgubiti finale protiv Chelsea.
U prvenstvu je krenula serija, išla je ekipa furiozno od pobjede do pobjede. Kada je došao na red Dortmund remizirali smo. Tada je opet zanemaren Superkup i krenula je priča, kako ne možemo pobijediti žuto-crne.
Nešto poslije je uslijedio poraz od Leverkusena, koji je bio i čudan, i smješan, a najviše nesretan i nespretan.
Ekipa je nastavila dominirat Bundesligom, sigurno je prolazila u Kupu, a u Ligi prvaka stigla do osmine finala.
Nakon toga slijedi ona sjajna priča s početka Arsenal i Juventus, a naravno i Dortmund u Kupu. Tad nas je naša uprava vidjela opet vladarima Njemačke. Ali ovim što je dosta čudno, nismo još postali 100 % ni vladari Njemačke, što će nastavak sezone pokazat. Čudna situacija, jer smo u prvenstvu već ostavili Borussiju dosta iza sebe, a u Kupu je eliminisali i bili smo na putu da osvojimo duplu krunu.
Dortmund je međutim dobro gurao u Ligi prvaka. Sanjali su i oni već pomalo o tom trofeju, a svi su već sanjali o njemačkom finalu (barem svi oni koji iskreno vole njemači fudbal).
Prva utakmica protiv Arsenala u Londonu, kao što rekoh bila je fantastična. Atomski fudbal, jak tempo, brz protok lopte, te sjajan presing, ubitačnost pred golom. Tada su se javile već ozbiljne misli, da je ova ekipa zrela za pokoravanje Evrope, te zasjedanje na evropski tron.
U revanšu protiv Arsenala bilo je malo plivanja, malo opuštanje, malo promašene šanse, sve je to kumovalo, da je na kraju ipak bilo u najmanju ruku uzbudljivo i napeto.
Došlo se onda do četvrtfinala. A toliko dobra i moćna izdanja protiv Juvea i stručno pronalaženje lijeka za kompaktnu odbranu Stare dame, još su nas više impresionirali.
Do tad je sve bilo impresivno, a onda dolazi san snova. SUDAR PROTIV BARCE. Fenomenalan nastup na Alianz areni i velika pobjeda protiv Barce od 4:0 su bacili sviju u ekstazu, pa čak i one najveće skeptike. Onda smo pokorili Nou Camp i tamo ubjedljivo slavili.
Nakon toga dolazi gore spomenuto veliko finale Lige šampiona i ta velika pobjeda.
Onda još jučer to finale Kupa i kompletiranje TRIPLE-a. Fantastična sezona, u kojoj je bilo mnogo junaka, u kojoj su svi heroji, u kojoj trener Heynckes postaje i odlazi kao imperator i ulazi u historiju.
NASTAVAK SLIJEDI........
A u nastavku, ocjene učinka igrača, nešto više o herojima, o doprinosu uprave, stručnog štaba i slično.....
Abteilung Attacke...
FC Bayern - Champions of Europe - 6X Champions league
Željo, FC Bayern
BiH, Deutschland