underPFC je napisao/la:Ključna stvar izgleda se izostavlja - sloboda mišljenja,opredeljenje!
Čovek svojim postankom dobija neke urođene afinitete,dobija neke "prirodom nametnute odrednice" i dobija "ceo asortiman slobodnih izbora".
Kao neko ko je skoro desetak godina na tribini, najviše što me iritira su takozvani internet navijači,huligani,oni koji obožavaju dodati ulje na vatru, dići bunu,stvarat virtuelne revolucije,prvi su kada se provokacija stvara, prvi su kada se nepotrebno dižu tenzije, prvi su kada treba koristiti pojmove napolje,ubi i sl... Zadnji su koji imaju pravo sporiti ičije opredeljenje,zadnji su u još nečemu ----- poseti sportskom objektu...
Jasno treba razgraničiti tri ključna pojma --->Navijač,Simpatizer,Fan.
Naizgled veoma povezani,a suštinski itekako različiti. S tim da se nikad nisam niti to želim na forumu bavio/ti filozofijom i psihologijom, praviti od jednog svo troje ili jedno povezivati sa drugim neće dati ključnu stvar.
Navijač je onaj koji svoju ljubav iskazuje time što je redovan na sportskim duelima svog tima,onaj koji ne dolazi na stadion kako bi izgubio dva sata vremena,onaj koji nema težnju da isključivo vizuelno uživa,već onaj koji želi biti deo celine,deo zajedništva,deo organizovanosti, navijač je deo tribine,to je najbitnija razlika svega!
Simpatizer je onaj koji povremeno ili je uvek prisutan na sportskim priredbama i događajima tima koji simpatiše,ali istovremeno svoju ulogu pojedinca brani od već pomenute organizovane društvene forme - tribine. Svakako ništa manje vredan od navijača,ali suštinski nikada se ne sme nazivati navijačem,bez obzira na unutrašnje osećaje i psihičku ostrašćenost.
Fan je ništa manje bitna karika u pogledu podrške,ali njegov suštinski minus je fizičke prirode, ne prisustvovanje sportskim događajima tima koji simpatiše,iako će neko reći kako simpatisanje ima različite stepene fanatičnosti,dakako u elementarnom značenju fan je daleko od ove dve navedene kategorije,pre svega jer nema tu dozu "iskustva"...
Nadam se da nisam smorio, svak ima pravo na navijačko opredeljenje,bio to Partizan,Sarajevo,Leeds,Brescia,Adeleide,ali svak nema pravo nazivati se navijačem,jer je to univerzalno pravo fizičkih prisutnih delova (ljudi) na sportskom borilištu voljenog kluba... Naravno ne želim generalizovati i reći kako fan nikada ne može voljeti klub više nego navijač na tribini,naročito ne u ovo današnje vreme kada pojedinci tribinu doživljavaju kao savršenu podlogu za radnje gde je cilj lična korist.
Prvi put sam na ovoj temi, nisam ni znao da postoji

, ali mogu reci da je nesto sto se cesto spominje "medju rajom", tako da je dobrodosla..nadam se da se neces ljutiti sto cu tebi replicirati jer je post argumentiran, sa nizom nelogicnosti, i pitam se da li je plod nekih analiza, definicija po internetu, ili plod tvog ubjedjenja?
Ja sam bio strastveni navijac Veleza, pod Bijelim Brijegom sam od svoje 4-e godine, i poslije rata sam isao na utakmice, gostovanja, kuci sam sve pratio..i to vise ne radim.
Od 97-e pratim Inter iz Milana, imam apsolutno sve navijacke rekvizite tog kluba, da ne nabrajam, na Meazzi sam bio 3 puta, ni jednu utakmicu te ekipe ne propustam makar se radilo o nevaznom Kupu Italije gdje obicno igra drugi sastav, u finalu protiv Bayerna sam plakao od srece, radujem se bilo kojoj utakmici navedenog kluba, i hoces da kazes da sam samo simpatizer??Ne bi se slozio.
U tu grupu, pa i u grupu ispod bi ja uvrstio djecu, ili one malo starije koji su stvorili simpatije prema odredjenom klubu zbog rezultata, i cim ih ne bude, nece vise ni pratiti, pa i one koji samo povrsno isprate desavanja oko kluba..a, pogotovo one koji odjedanput vole klub jer je tu neki od nasih reprezentativaca(ovo mi je najsmijesnije).
Ja vjerujem da ja emotivno mogu biti veci navijac Intera, npr, od osobe koja je dio Curve Nord, i to se blago kosi sa tvojim definicijama.
Na kraju da dodam da mi je oslovljavanje odredjenog tima sa "mi" prepateticno.