Post
Postao/la DevilS » 17 dec 2012, 11:59
Za nešto više, ipak nedovoljno. Sudbina ili? Ali... da li nas to opet sudbina tjera da se okliznemo gdje najmanje očekujemo, kada je to možda najpotrebnije?!
Bolno prizemljenje, blijedo, loše... Nikako. Nakon inicijative Sarajeva i propuštene dvije sjajne prilike, stigla je kazna i domaće je u vodstvo doveo Igor Aničić. U drugom poluvremenu stvari su krenule loše po Sarajevo, pa je nakon drugog gola Aničića, Sarajevo ostalo i bez Sesara koji je dobio crveni karton. Zrinjski je treći gol postigao iz sumnjivog jedanaesterca, strijelac je opet bio Aničić. Gol za Sarajevo je postigao Nuhanović i ostavio da tinja, nadu u prolaz dalje.
Zrinjski nam je bio opomena na koju se nismo obazirali, a morali smo! I uslijedio je pad, za nas tako karakteristično. Nedopustive oscilacije i povremeni blijeskovi. Za nešto više, ipak nedovoljno.
Uslijedio je nastavak te patnje, njena svojevrsna druga epizoda i prekid furiozne serije u Travniku. Ponovo ista slika na terenu, bezlično bezidejno, jalovi napadi ali bezuspješno.
Ponovo otvorena pitanja...
Ponovo su se smjenjivale slike sjaja i očaja, naizmjenično, ponovo su nam pokazali šta mogu i koliko ne žele, neshvatljive oscilacije.
Nakon dva vezana poraza, neshvatljivo loših partija, na Koševu još jedan veliki rival, Borac ostaje na koljenima. Sarajevo je u vodstvo doveo Torlak u 21. minuti. Za konačnih 2:0 pogodio je Tadejević u 69. minuti. Sarajevo je još jednom našlo način da se izdigne.
Bar za kratko... Euforiju, naprasno mijenja ona druga krajnost, razočarenja i trenutaka očaja…
Pirova pobjeda Sarajeva, i gol u sudijskoj nadoknadi za 2:1 konačan rezultat utakmice. Nedovoljno za prolaz i još jedno proljeće u Kupu bez Sarajeva. Već viđeno, dobro poznat osjećaj, godinama unazad.
Dok se očekivala bilo kakva reakcija ekipe, zauzvrat smo „dobili“ nastavak te indolentnosti, apatije, zapravo nepovratno izgubili dva boda u Gradačcu kao ne baš sjajna uvertira u ono što je slijedilo.
Utakmica sezone!
Danima iščekivan, danima najavljivan. Stoti derbi! Danima jedina tema na fudbalskom nebu Bosne i Hercegovine. Veličanstvena atmosfera. Igra dosta oprezna. Nekoliko šansi na obje strane. 66. minuta sve je stalo, na trenutak, zaledilo se... Gooooool! A stadion je doslovno ekplodirao, delirijum. Nuhanović pogađa za pobjedu Sarajeva i primat u gradu. Za historiju!
Je l' dosta više?!
Do kada ćemo gledati mučenje i sramna izdanja igrača Sarajeva protiv (ispod)prosječnih ekipa ovog takmičenja, pretenciozno nazvanog Premijer Liga?
Nakon svakog neuspjeha, loše utakmice, tražili smo ono malo pozitivnog.
Tražili smo izgovor, tražili smo način da sve to negativno ostavimo negdje na marginama, pokušavali da pronađemo razlog i uzrok. Nadali smo se da smo našli opravdanje.
Ne, nisu to bila opravdanja. To su samo bile naše nade.
Dobijate podršku svih 90 minuta. Kada je dobro išlo, i kada je bilo teško, sta(ja)li smo iza Vas, nosili Vas do pobjede. Podržali u porazu. A Vi?
Razumijem i loš dan, pad u formi, ali ne PRIHVATAM ODSUSTVO MOTIVA, sve dok nosite taj dres, grb.
Jeste li pokušali razumjeti šta znači potpuno razočaran, frustriran pružiti podršku, aplauz koji apsolutno niste zaslužili? Niste!
Da imate na umu: IL' SE BORI, I S' PONOSOM NOSI TAJ DRES, ILI GA SKINI. ODMAH!
Porazi jesu zaboljeli, ali jedno je sigurno, ustaće Sarajevo opet! Ustati i nastaviti svoj pohod. Neustrašivo i nepokolebljivo, bez obzira na sve!
A ja već danas ponovo počinjem da brojim dane do nove utakmice!
.....In David we trust.....
.....SAF najbolji trener ikada.....