Post
Postao/la Denizmare » 09 nov 2012, 14:26
Da ima stvari koje su do saveza-ima.Da ima stvari koje su do selektotra-ima.
Ali puno vise je do igraca,mi ih cekamo ko ozebo sunce,pljujemo i po Papetu i po Osimu i Jagodicu,pljujemo sve osim tih igraca. A kad malo zastanes vidis sljedece primjere: Halilovic dobio poziv za U 21 i odjednom telefon mu iskljucen,Kolasinac isto -kvar na telefonu,Hajrovic pricao sa Papetom ali nema papire (hocu li mu ja ganjati papire) toliko mu je stalo da nije hurcem mako da vidi sta je sa papirima,a i zabrinuo se sto je dobio poziv Svice (isti nije nicim prisiljen i prihvatiti). Koliko jos ima takvih igraca?
Da li nam trebaju? Svakako. Da li ocekujem bar malo ljubavi prema domovini iz njihovih rijeci?Da,ali i licne ZRTVE,u smislu : oni su me zvali,zele me,zelim i ja da igram,idem uraditi sto je do mene (ganjati papire,odbiti svicu,Hr i ine,cekati) jer zelim osjetiti huk Bilinog,Koseva.
I oni jedini nisu krivi sto ne igraju za nas,krivi su svi ostali samo oni ne. Njima je svejedno za koga ce igrati,bitno je od koga ce samo imati vise hajra,a mi cemo nastaviti da se medjusobno prepucavamo i pljujemo po nasim legendama.
Pitam se cime su nas to Hajrovic,Halilovic i ostali zaduzili,svojim ponasanjem i odnosom prema domovini sigurno nisu!
Sto se mene tice, nije mi problem gledati Pandju,Pjanica i kompaniju kako izgaraju za sveti dres,a to je ono sto je meni bitnije od svega kada gledam reprezentaciju......
Klub se bira i vaga,domovina ne,bar su mene tako naucili.....