Probisvjet je napisao/la:Tvrtko je “poražen” na Tušnju!
Dva događaja danas su obilježila dan u Tuzli. Prvi, paradni, vezan je za predizbornu kampanju i s tim u vezi “puštanje u proizvodnju” polumilionski vrijednog spomenika kralja Tvrtka I Kotromanića.
Drugi se neplanski dogodio da stadionu Tušanj, gdje je nezadovoljna publika upala u igralište i natjerala u bijeg igrače Slobode i Branitelja, sudije, delegata, a posebno članove uprave domaćeg kluba.
I dok su gradski oci iz Gradskog parka pompezni trijumf rastrošnog Jasmina Imamovića, i “otvaranje” Kotromanića snimali brojnim kamerama, nadajući se da će u svijet otići uljepšana slika grada koji pliva u medu i mlijeku, i koji je zaposlio sve mlade, nahranio sve gladne, pa ima masla i za mazanje stražnjice, te u eri posvemašnje recesije gradi skupe spomenike, u svijet je ipak otišla drukčija slika – slika nereda na Tušnju gdje je Sloboda od do jučer anonimnog kluba iz Rodoča kod Mostara fasovala tri komada i definitivno izgubila šanse da će se ekspresno vratiti u Premijer ligu.
Dok je vama SDP na vlasti, nece biti promjena u Slobodi, slicna stvar kao i u Gracanici ali sa rukometom i kosarkom...
Portali su se i dnevne novine nadmetale ko će prije objaviti slike navijača s letvama koji jure za nogometašima, ili video uratke na kojima se čuje “uprava napolje”, na kojima odjekuju psovke nezadovoljnih i ogorčenih ljubitelja sporta iz grada u kojem sport lagano, ali sigurno umire!
Tako je Tvrtko ni kriv ni dužan ustupio mjesto u medijima ljutitim Fukarama, koje su pojurile igrače, trenere i ljude iz nove uprave, umjesto da nastave trku do Gradskog parka da tamo iskažu godinama skupljano nezadovoljstvo. Jer, ovo što se trenutno događa u Slobodi, klubu koji se primiće 100-tom rođendanu, najbolje je ogledalo odnosa vlasti prema onome što u gradu smatraju svetinjom: Slobodi i sportu! I gnjev je trebalo istresti Imamoviću na prag i onima koji vladaju ovim gradom, i tek tada bi efekat bio pravi. Ovako, pojurili su igrače i trenere koji će sutra otići u druge klubove, a Sloboda će nastaviti tonuti u glib i sramotu.
Jasno je kao dan da će ovaj tekst Imamovićevi jurišnici na brojnim plaćenim i drugim portalima okarakterizirati naručenim. Nije bitno, neka misle šta hoće. Mi se jedino nadamo da će poneko, ipak, shvatiti kako gradu od oko 170.000 ne treba ovoliko fontana i preskupih trgova i spomenika, ali da im treba mjesto gdje će se djeca baviti sportom.
Trebaju nam klubovi koji su bili ponos grada i koji su bolje nego išta Imamovićevo za njegovih 10 godina vladanja, stvarali lijepu sliku o Tuzli. O Tuzli kao gradu sporta, a ne kao sada o Tuzli kao gradu nezaposlenih, gradu neumjerene žeđi za zgradurinama i kipovima, gradu koji već četvrtu deceniju nije izgradio nijednu novu sportsku dvoranu. O gradu u kojem sport umire, dok je u svijetu ta oblast ljudskih potreba državni i interes najviše razine svake normalne vlasti .
Slika koja je otišla s Tušnja, kazuje i o još nečemu. Slobodu su prije tri mjeseca gotovo na ho-ruk zaposjele osobe čije je imenovanje aminovao prvi čovjek grada. On, kao mjera svemu i svačemu, kao kadrovik koji odlučuje o tome gdje će ko i šta raditi, čovjek koji se ljudskim sudbinama igra poput šahovske neznalice, i koji je “pametniji od najpametnijih” pa odlučuje kako o kulturi, tako i o sportu, o podobnim i nepodobnim ljudima na čelu važnih institucija, o enormnom trošenju narodnih para.
Zvižduci s Tušnja, pozivi na ostavke i posvemašnje nezadovoljstvo stanjem u sportu, upućeno je dakle i onima koji su “otvarali” Tvrtka u Gradskom parku i slušali već poznate tlapnje o najljepšem, najčišćem, najorganizovanijem i gradu najugodnijeg življenja. Takvu priču mogu progutati još jedino naivni i blesavi. Prava slika stanja duha u gradu viđena je večeras na Tušnju: sami jad i čemer!