Post
Postao/la Amna » 08 sep 2012, 23:32
Kada vidite ljude bez dijelova tijela sa koliko snage, volje, zelje, emocija daju posljednji atom snage za svoju domovinu, tad u potpunosti shvatite znacenje rijeci, HEROJ.
Gledam veceras momke, gledam ih, a neka knedla u grlu stala, desava mi se nesto cudno. Nemam onaj osjecaj kao kad gledam fudbalere, nemam onaj osjecaj koji imam kad gledam kosarkase, onaj osjecaj kad ne znam ni gdje se nalazim, hodam po cijelom stanu, ona nervoza u stomaku, onaj osjecaj kao da ce mi srce na usta izaci. Nista od toga mi se ne desava, mirna sam kao nikad, gledam u TV ekran kao opijena onim sto vidim. Knedla u grlu stoji i neki grc u meni i tako sve do 4.seta i 25. poena, u tom trenutku sam se potpuno slomila, ona suza iz Londona me dotukla.
Ne znam za koga su, ali za mene jesu nista drugo do HEROJI nacije. Moji heroji. Ljudi koji su tokom devedesetih svoje dijelove tijela ostavili za ovu drzavu,ti isti ljudi danas ponovo brane boje,ponos i cast te iste domovine.
Samo oni znaju kroz kakav su pakao prosli, samo oni. A pogledajte ih danas, pogledajte tu snagu, tu borbenost, tu pozrtvovanost. Pogledajte i sve ce vam biti jasno.
Moji heroji najsikrenije vas molim da mi oprostite, oprostite mi jer u mom vokabularu ne postoje rijeci zahvale za ono sto ste uradili.
Gledajuci vas kroz misli mi prođe jos jedan moj heroj. Bi to te proklete 93. godine. Moj heroj na pocetku iste bjese tesko ranjen, cim se koliko toliko opravio, obuce uniformu i rece..."Odoh ja"... Na moje pitanje ,gdje ces tata, vidis da ne mozes, ranjen si? Dobih odgovor koji nikad nisam razmjela, veceras mi bi jasniji no ikad..."Kceri moja jednog dana ces shvatiti za domovinu dajes sve sto mozes".
Kako da vam kazem hvala, na koji nacin?
Ne znam!
Ne znam sta bih prije, da li da vam se divim ili da vam zavidim. Da vam zavidim na tolikoj snazi, volji, zelji, htijenju. Da vam se divim sto uprkos svemu kroz sta ste prosli i kroz sta i dan danas prolazite vi dignute glave gledate pravo i ne pomisljate na predaju.
Ali jedno znam, u jednu stvar sam ubijeđena, ne zalim vas nimalo.
Ja vas ne zalim, kazu kad sretnes nekoga bez nekog dijela tijela, ljudi kazo "zao mi ga".
Oprostite, ja vas zaliti niti mogu niti zelim. Ja zalim samo ljudsku pogan, jadnike i bijednike ljudske.
A vas? Vama se divim, vama zavidim, na vas se ponosim.
Vi, heroji moji, ono ljudsko, od srca, naijskrenije vam HVALA.