Nisam još ništa pisao o protivniku, sačekao sam dok se malo strasti smire, i moj osjećaj sad i prije par sati je drastična razlika. Od prvobitnog zanosa i sreće jer smo ih izvukli, do nekog osjećaja da su jači od nas. Ovih par sati mi je dovoljno da vidim da u svakoj liniji imaju bar jednog odličnog igrača, u napadu Volaša, Velikonju i Tavaresa, u sredini Ibraimija i Cvijanovića, u odbrani Rajičevića, a na golu Handanovića. Ne izgledaju ni malo naivno, a njihov prošlogodišnji uspjeh ne izgleda kao neki incident, čak mislim da su kao i mi u fazi podizanja nivoa organizacije i igara, s tim što to kod njih traje godinu duže, a da je baš ta godina razlika između njih i nas. Sve ovo govorim na osnovu par pročitanih članaka i pogledanih klipova, a imam osjećaj da su i još jači od toga. Da smo mogli puno gore proć, mogli smo, al je evidentno već sad da smo ih podcijenili i da ćemo ispadanje smatrat velikim neuspjehom. Nadam se samo da su igrači na čelu s Osimom još uvijek hladne glave i da shvataju da ne idemo na bilo kakvu ekipu, već na ekipu koja je jača od nas. Upravo je Osim čovjek u kojem vidim prevagu na našu stranu, nadam se i nekim pojačanjima sad kad smo dobili protivnika kojeg nije nemoguće proć, al i ako ostane ova ekipa nadam se da će taktički Osim spremit naše momke, pa nek daju sve od sebe. Rekao bih na kraju da su naše šanse oko 40%, s tim da se igra na Grbavici da bi možda bili i favoriti, ovako...

Navijati za druge klubove je stvar geografije, navijati za Želju je stvar filozofije.