Sutra od 8h radim, ako sad legnem nema sanse da cu zaspati, tako da noc bez sna, pa ujutro lagano na posao.
Prije nekih sat vremena dosao mi je djecak( stanujemo na istom spratu), noseci teku i knjigu (7 mu je godina). Kad je usao pitala sam ga jel mu to treba pomoc oko domaceg zadatka, njegov odgovor je bio...ne, tako sam zeznuo mamu i tatu, uradio sam domaci, dosao sam da mi navijes sat na maminom mobitelu, hocu da gledam utakmicu...
Pitala sam ga zasto ga ne probude roditelji?
Vjerujte mi i sad se smijem njegovom odgovoru...Ama Boga mi moga, oni ce mene zayebati, nece me probuditi. Zato sam dosao kod tebe, jer kad mobitel zazvoni, ja cu njih zayebat...
Na moju konstataciju, da mu nece dozvoliti da gleda bez obzira ako se probudi, jer mora u skolu, rekao mi je da ce vristati...
Veliki broj ljudi ce gledati, bez obzira na posao, skolu, fakultet. Definitivno, to mozemo samo mi. Tacno da nas nema trebalo bi nas izmisliti.
Zmajevi sretno!!!