Post
Postao/la Probisvjet » 31 maj 2012, 15:34
Odgovor Pirketu: Rupa između tuzlanskog istoka i zapada je sve veća
objavljeno: 31. 05. 2012
“Otkako mi je otac, glasom na smrt ranjenog, javio da je Sloboda ispala, pokušavam shvatiti, ne kako je ispala, već zašto je, zapravo, krivica adresirana na Jasmina Imamovića”, piše Emir Imamović Pirke u svojoj posljednjoj kolumni koja je objavljena na portalu Radia Sarajeva, a koju su vrlo brzo preuzeli lokalni web portali.
Pirke je, kaže, prije šesnaest godina uzeo kartu u jednom smjeru. Iz rodne Tuzle i sa Televizije Tuzla odmaglio je tamo gdje će mu biti bolje. Zbog toga, kaže on, kratke posjete svakih nekoliko mjeseci, nisu dovoljne da osjeti unutargradsku dramaturgiju. U toj rečenici leži zec, jer da je Pirke bio posljednjih mjesec dana u Tuzli, na i oko Tušnja, uvidio bi zašto se krivica zbog ispadanja u niži rang adresira na račun Jasmina Imamovića.
Dok su Slobodini fudbaleri, mahom tuzlanska djeca, pokušala da sačuvaju obraz grada, Jasmin Imamović, kao prvi u čaršiji, niti jednom rečenicom nije podržao njihova nastojanja u boju za dostojanstvo. Znamo svi da Jasmin Imamović nije mogao zabijati golove, niti određivati taktiku, niti… No, mogao je Jasmin Imamović puno toga. Mogao je prije pet godina biti na utakmici kada je Sloboda igrala finale Kupa BiH. Mogao, ali nije. Mogao je Jasmin Imamović, ako on neće, isntalirati svoje ljude u Upravni odbor Slobode i imati precizne podatke kako su se trošili budžetski novci. Mogao je, ali nije. Mogao je kao prvi u čaršiji presjeći javašluk, vratiti stari sjaj gradskoj svetinji, ali nije…
Zbog toga, nažalost, nije samo Pirketov otac imao glas na smrt ranjenog čovjeka, jer su se 23. maja na hiljade Tuzlaka osjećale jadno, bijedno i izdano. Pirke, nisu samo seniori ispali iz Premijer lige BiH, još veća je tragedija što će najtalentovanija djeca, nasljednici Šećera, Mesketa, Huke, Gece…, igrati u kantonalnom rangu. Dakle, Slobodina djeca, mladost Tuzle, samo pukom slučajnošću mogu stići do reprezentativnog dresa, a zbog toga se, priznat ćeš Pirke, trenira, igra, bori…
To što je Željo odigrao kako je odigrao, to što je Velež odigrao kako je odigrao, priznajem, nema nikakve veze sa Jasminom Imamovićem. No, moram te ispraviti. Dva gola iz jedanesterca, u utakmici Slobode i Veleža iz 1987. godine nije postigao Mile Stegnjajić, već Cvijan Milošević i pokojni Goran Miljanović. Dakle, sjećanje te je prevarilo, baš kao što ti je kratko pamćenje, jer si otišao prije 16 godina, kako i kad se krenulo sa transformacijom Radničkog sportskog društva u Sportsko društvo Sloboda.
Radnički iz Niša postoji i ove godine se vratio u Superligu Srbije. Svoje utakmice će igrati na obnovljenom Čairu. Vardar je prvak Makedonije, a košarka se u Šibeniku igra i igrat će se… Dakle, opet paušalne ocjene i procjene.
Pirke, kažeš otišao si prije šesnaest godina i pamtiš jedan grad podjeljene na dvoje. Rupa između tuzlanskog istoka i zapada svakim danom sve je veća. Ne moraš otići daleko od lažnog blještavila Trga slobode. Prošetaj do VI bosanske, po mogućnosti zimi, pa priupitaj bivše sugrađane zbog čega se guše u smogu i zbog čega im, kao i mnogim drugima, gradske vlasti traže kupovinu podstanica za centralnog grijanje u iznosu od 12.000 KM.
Prošetaj dalje pa priupitaj svoje bivše sugrađane koliko im je voda poskupila u posljednjih 5 ili 6 godina, kakva je kvaliteta vode i zbog čega svakodnevno tegle petolitarke kako bi napojili svoju djecu. Prošetaj pa pitaj kako grad udaljen nekoliko kilometara od Termoelektrane ima iz godine u godini lošije grijanje, zašto naselja do Termoelektrane nisu priključena na sistem daljinskog zagrijavanja. Prošetaj i pitaj bivše sugrađane zašto plaćaju naknadu Komunalcu za odvoženje pepela ako pepeo ne proizvode ili zašto drugi građani plaćaju naknadu za korištenje kontejnera ako iste ne koriste… Zašto se ceste nisu čistile od snijega ili zašto Tuzla nema organizovan doček nove godine na jednom od “preljepih” trgova.
I tako redom i sve do sporta. Tuzla koja je u bivšoj Jugoslaviji imala najviše prvoligaša, koja je imala respektabilno Sportsko društvo, ne jedno nego dva, danas je sportska provincija. Grad sa više slanih jezera nego premijerligaša. Kada si napuštao rodni grad Tuzla je imala Sloboda Ditu, danas je nema. Sloboda Ditu koja je pobjeđivala Papagos, Galatasaray, Montecatini, Maccabi Iron, a potom i sve rivale u prvoj sezoni Jadranske lige. Kada si odlazio iz rodnog grada Sloboda Solana je osvajala titule, rukometašice Jedinstva i titulu i kupove, a fudbaleri Slobode s Mustafom Hukićem – Hukom su bili u vrhu tadašnje lige. Tuzla je tada davala na desetine reprezentativaca, u svim sportovima. Danas te Tuzle nema.
Kada si odlazio na odlazak se spremao i Selim Bešlagić. Ostalo je već historija. Jedna po jedna “svetinja” je gašena… I zar još uvijek ne znaš zbog čega se krivica za ispadanje Slobode adresira na račun Jasmina Imamovića? Prije par dana u najtiražnijem bh. listu njegov pomoćnik, Aid Berbić, izjavio je da će klubovi, članovi Sportskog društva Sloboda, dakle i FK Sloboda, slijediti pozitivan recept OKK Sloboda. Ako se ne izbore s dugovima – bit će ugašeni. Jel’ ti sada jasniji naum općinske administracije na čelu sa Jasminom Imamovićem.
Ovoga puta neću o temi strateške prodaje građevinskog zemljišta, o urbicidu na Sonom trgu, o nepotizmu, o primitivizmu, o policijskom satu poslije 23 sata i favoriziranju određenih ugostiteljskih objekata. Ovoga puta nećemo ni o mnogo čemu. No, na kraju ćemo prenijeti dio kolumne Ekrema Avdića, o tome kako “Kuću kućom čine lastavice”.
….”Došli neki ljudi, iz nekog mjesta kod vezira i od njega tražili da njihovo mjesto proglasi čaršijom. Znajući odakle su i šta su, i prije nego su mu pokušali kazati kako imaju sve uvjete da postanu čaršija, vezir im reče: “Jok, ne možete biti čaršija!”, na šta zavikaše: “Vezire, imamo dućana, imamo mehana, imamo musafirhana…imamo sve što nam treba!”. »Nemate insana!»- odgovori im vezir.
Helem, već desetak godina nešto slično se događa i sa Tuzlom, samo u obrnutom smjeru. Tuzla ima i dućana, i mehana, i musafirhana i insana, ali nema vezira! Prvi čovjek grada s grupom svojih ulojenih i zadriglih podrepaša u kabinetu, već deceniju od tuzlanske čaršije uporno pravi pustahiju u arhitektonskom, sportskom, kulturnom i svakom drugom duhovnom smislu. Ta ublehaška kamarila ogrezla u bezakonju, bogaćenju, mitu, narcisoidnosti, samodovoljnosti, oholosti, bahatosti, neodgovornosti i drugim pošastima korumpirane i kriminogene vlasti, ruši bez milosti sve tradicionalne vrijednosti Tuzle, sve ono što su generacije i generacije njenih sinova i kćeri stvarale i njegovale. Takvu vrstu nasilja nad tradicionalnim duhovnim vrijednostima jednog grada može da vrši samo neuka, pikzibnerska, hohštaplerska, neobrazovana i đilkoška vlast kakva je ona čiju kapitensku traku nosi majstor magle, Jasmin Imamović Merkator, a na bruku i sramotu čestitih ljudi iz SDP”.
Znamo da voliš Cum Grano Salis, da si bio u užoj konkurenciji za književnu nagradu, pa smo stoga očekivali konkretne, a ne paušalne ocjene na osnovu sjećanja i lažne propagande. Stotinjak kvadratnih metara u i oko Trga slobode ne mogu skriti jad i bijedu iz gradskih i prigradskih mjesnih zajednica. Tradicionalne vrijednosti Tuzle ne postoje, a sve što nije stasalo u vrijeme mandata prezimenjaka kojeg braniš bit će jel ugašeno, jal srušeno. I tako dalje i tako redom.
Fudbalski Klub Sloboda Tuzla Bosnia and Herzegovina. The English translation of the team's name is Football Club Freedom.