Buongiorno Juventini !!
Vidim da se medju naše redove ušao pesimizam i sumnja u naše momke i Contea
Da to promjenim napisao sam jedan "motivirajući " tekst
NEMA PREDAJE , IDEMO DO KRAJA !!
Subota,jutro je.8 sati i kusur minuta.Inaše nisam ranoranioc,ali nisam mogao spavat duže,jer znam da je večeras tekma mog kluba.Obavio sam jutarnju higijenu,uzimam ka(h)vu i palim komp. da vidim šta ima danas u ponudi za kladionicu i pronadjem neku novu informaciju vezanu za moj klub.Jer to je moj ritual,koje svako jutro obavim.Bez njega nisam svoj.Ali ovo jutro je drukčije.Nisam se probudio kao inače dobro raspoložen,jer znam da ću večeras gledati moju svetinju.Iako je prelijepo jutro,ja sam bio sav u mračnom fazonu,kao posljedica izuzetno naporne i psihički loše sedmice.Pa čak ni spoznaja da je navečer tekma,nije pomogla.Ipak,u meni je titrala želja da jedva čekam tekmu u nadi da mi makar malo popravi ovu usr...u sedmicu-tjedan,jer to mi trebalo,kao žednom voda.
Otišao sam do kladionice,odigrao jedan mali tiket(iako nisam dobio u ovom stoljeću),i samo čekao tekmu.Nisam se ni javljao na pozive jarana,da odemo na kaficu da konačno malo uživamo u ovom prelijepom proljetnom suncu.Nisam htio,samo sam čekao tekmu,da me moji ljubimci osvete,da pregaze rivala,jer samo je to moglo popraviti nemir u meni.
I konačno počinje tekma.Conteovi lavovi trče,traže taj gol,traže tu pobjedu......ali u meni je još onaj nemir.Kao da nešto nedostaje.Šta,ne znam,ali nešto nedostaje.Kako tekma prolazi,nemir je sve jači i jači.Kulminacija je dostigla vrhunac,kad smo primili gol.Nisam mogao više izdržati,gasim komp i izlazim vani.Prelijepa je noć,ali meni duša gori.Mogu izdržat sve nevolje koje život donosi,jer preživio sam i gore,ali ne mogu onaj osjećaj nemoći kad moj klub ne pobjedi,naročito ove sezone.
I onda je došao onaj trenutak,onaj zen osjećaj ili kako se već kažu budisti.Onaj osjećaj mira u sebi kad znaš da se sve sjesti na svoje mjesto.Možda ne kad ti želiš,ali doći će......kad tad.
Vraćam se kući,ponovo palim komp. da vidim rezultat.U oči me bode rezultat 1:1.Opet remi,ništa novo ove sezone.U meni se bore osjećaj tuge,nemira protiv onog zen osjećaja.Nisam htio odustati i predati se.Život ide dalje,i ja znam da borba tek predstoji.
Jer znam gdje smo bili ne tako davno,gdje smo bili jučer i gdje smo danas.Ali znam gdje ćemo biti sutra.To svi znaju.I igrači,i uprava i navijači,i mediji koji nisu nama naklonjeni.Ali znaju i najljući rivali,pa pokušavaju raznoraznim nesportskim potezima i na terenu i van njega da to spriječe.Ali znaju da neće uspjeti,znaju da je to nemoguća misija.Jer to se mora desiti.Jer to je istina.Jer to je dio prirodnog poretka.Kao što i znaju da će sunce i sutra izaći,tako i znaju da ćemo opet biti tamo.....gore.Na vrhu !! Na prijestolju rezervisanom za kralja.Ili je pravilnije reći za kraljicu.Jer Stara Dama je bila i ostala kraljica.Svi je poštuju,možda joj zavide,ne vole,ali je poštuju.Jer znaju da ako je izazovu glave lete.Iako je novac tako primamljiv,svi vole svoje guzice,pa čak iako moraju da ljube tudje,poput mafioza Gallianija.
Šta sve ovo ovo znači za mene,za navijače,za juventine,za klub?
Znači da sve polako(istina,previše polako za naš ukus),dolazi na svoje mjesto.Moramo imati strpljenja,jer za nas vrijedi ono strpljen-spašen.
Ako nas je historija-povijest nešto naučila,onda je to da nije gotovo dok Stara Dama ne zapjeva na kraju.Naučila nas je da nema predaje,da ništa nije gotovo.Jer je u našoj DNA utkana pobjeda,glad za njom,borbom do kraja.
NEMA PREDAJE !!
IDEMO DO KRAJA !!
FORZA JUVEEEEEEEE !!!
"Postao sam Juventino onog dana kada sam kročio u Torino,i zbog toga što sam shvatio koliko ovaj klub mrze navijači drugih klubova u Italiji.njihovu mržnju sam pretvorio u ljubav prema Juveu.Protiv svega i svakoga "Paolo Montero"