exbabilon je napisao/la:Nekad si rime prodavao djeci u parku
Sad se ovdje **** jer nosiš nike marku
zašto si prestala da me voliš,
kad me nemožeš da preboliš
dal' ti treba spas
dal još želiš nas
zauvijek ću te voliti,
neću te preboliti
Tvoj mozak je sje*bala vutra
koju si pusila od noći do jutra
S njim provodiš noći,
spriječio bi,ali nije mi u moći
Ja zato fudbal gledam
Brigama velikim, u glavu ne dam
gledam tekmu,a misli su mi s tobom
kad Rooney zabi lobom
Arsenal se probudio kad treba
Totenhem poslije nije mogo meda
Sada Cardiff Liverpoola guzi
meni oko pocinje da suzi
Na ovoj tekmi Liverpool je gost
Njihov se bez titule, nastavlja post
Jedna neo-neomodernistička pjesma s elementima modernog nadrealizma, u kojoj pjesnik naglo mijenja raspoloženja i u prvu ruku se čitatelju čini da je sve nepovezano. Autor(i) ne poštuje nikakve principe pisanja, te stoga ovo djelo odiše visokim stupnjem slobode i sigurno se može svrstati u najveća djela moderne europske književnosti. Naglo mijenjanje uloga potcrtava emocionalnu nestabilnost pjesnika, koja ga dovodi do opće konfuzije, kojom on, ustvari, posložnjava vlastita razmišljanja. Ne bi začudilo da je autor poštovatelj
homerovštine, jer ovakve promjene stila na Starom kontinentu nisu zabilježene još od Stare Grčke. Zlobnici će reći da je ovo možda sve plod bipolarizma kod autora, neki čak i shizofrenije, no ozbiljnom čitatelju je jasno da je ovako nešto moguće napisati i uz litar dobrog vina, pomješanog s konzumiranjem neke nelegalne susptance koja može da dovode pjesnika do delirijuma i ponovno ga baci u poetski patos - kakav smo, recimo, imali u starogradskim pjesmama i sevdalinkama ovog područja. Time je autor odao počast vlastito kulturološkom backgroundu, što čini dodatno vrjednijim ovo djelo.
No, autor se snažno protivi nelegalnim supstancama negdje oko polovine svoga djela (što se opet može povezati s "nike-ašom" s početka djela, koji vjerojatno i jeste novi djevin ljubavnik), što isključuje mogućnost autorovog nesuvislizma i naglašava njegovu lucidnost. Ovo bi se djelo trebalo uvesti u srednjoškolske čitanke, a nije isključena ni akademska rasprava o istom. Naravno, ne bi bilo loše kada bi se u srednjim školama od učenika zahtijevalo da ga znaju napamet, kao što se to nekada zahtijevalo za "Gorski vijenac", čime bi se otvorila mogućnost da se već od prve godine izučavanja maternjeg jezika na fakultetima počne s ozbiljnim radom na ovoj pjesmi.
Možemo samo pretpostaviti koliko će doktorskih radova na Slavistici, Komaprativnoj književnosti i srodnim odsjecima biti upravo na temu ovog djela.
