LBJ MVP je napisao/la:Cime ste to tacno toliko impresionirali goste,nekako mi ovo izgleda vise od standardnih pohvala iz kurtoazije
I bas zanimljivo kako svi hvale dvoranu u Sirokom,svojevremeno je onaj Madjar Bader sto je igrao za Cibonu izjavljivao da mu ju pored toliko euroligaskih dvorana u kojima je igrao,dvorana u Sirokom najljepsa
HKK Siroki je zbilja primjer kako bi svaki sportski klub u BiH trebao raditi.
Hoće li Maccabi ikad više prijeći tih 120 km?
Piše: Bernard Jurišić
Dva automobila zagriženih zaljubljenika izašla su s autoceste i krenula prema Zagvozdu. Ne, nije riječ o zaljubljenicima u kazalište i nije riječ o "glumcima u Zagvozdu". Put kroz dalmatinsku zagoru vodio je na košarku. I to vrhunsku košarku. Da, vjerovali ili ne, put iz Splita prema vrhunskoj košarci vodi preko Zagvozda. Pa preko Imotskog, Vinjana i Gruda do Širokog Brijega. U srce Hercegovine stigao je Maccabi. Isti onaj Maccabi koji je nekoć bio redovan gost srca Dalmacije...
Prva slika. Mecer, Barlow, Simms, Daniel, trener Zvi Sherf i strašni, nezaustavljivi Doron Jamchy i Kevin Magee. S druge strane Toni Kukoč s "50 kila mesa", nekakav nepoznati "klinac" Dino Rađa, pa Ivanović, Sobin, Sretenović i trener Božo Maljković. Šanse? Nije bilo kladionica, ali otprilike nekakvih 1.10 na Maccabi. Ali na krovu Europe zasjao je "siromah bez novca, ali s velikim srcem". I još većim radom. I veliki Maccabi morao se pokloniti Splitu, kao i čitava Europa. I još dvaput nakon toga.
Druga slika. Dva desetljeća kasnije grupa košarkaških zaljubljenika iz Splita je s dva automobila krenula u Široki Brijeg. "Kroz Grude do slobode", bio je zajednički moto. U Gradskoj kavani u srcu Širokog Brijega ljubomorno gledamo autobus iz kojeg izlaze Papaloukas, Burstein, Farmar, Schortsanidis, Eliyahu, trener David Blatt i novopečeni Derek Sharp, predsjednik Shimon Mizrahi i elitno navijačko društvo. Svi se redom grle s Nikolom Vujčićem, pitaju za obitelj, karijeru, Split. Grad i klub o kojima su toliko čuli, a u kojem većina nikad nije bila.
Maccabi je stigao u srce Hercegovine, ali stigli su i brojni gosti iz Dalmacije. U malenu, ali složnu sredinu u kojoj sportski uspjesi rastu kao gljive poslije kiše. U gradić u kojem postoji dovoljno pameti i nesebičnosti da se čitavu BiH "postroji u stav mirno" kad se igra košarka ili nogomet. Koliko sve to košta? Malo, gotovo smiješno malo. Za rezultate koje postižu.
Nije KK Split u ovu rupetinu dovela ni Cibona, ni Zdravko Mamić, niti su za sve krivi "masoni, židovi, Bin Laden". KK Split su ovdje gdje je danas doveli nesposobni upravitelji bez vizije i znanja, ljudi koji su srozali kriterije rada, kriterije uspjeha i kriterije povijesti koju su prije njih pisali neki drugi kojih
Nedavno je aktualni predsjednik Naletilić izjavio kako je prije 7-8 godina tada vodećim ljudima na Gripama savjetovao da svi zajedno otiđu u Široki Brijeg vidjeti i naučiti kako pet složnih ljudi koji imaju isti cilj može napraviti velike stvari za svoj klub i svoj grad. Nasmijali su mu se u lice. Epilog? Prošle subote u Širokom Brijegu je gostovao Maccabi, a Split je gostovao i izgubio u Križevcima.
Hoće li taj Maccabi više ikad prijeći tih 120 kilometara udaljenosti između Širokog Brijega i Splita? Vujčićev povratak na Gripe barem je ponudio nadu. Nadu da se za vrhunsku košarku iz Splita više neće morati ići preko Zagvozda. Nadu da košarka u Splitu možda ipak ima budućnost. A nada je bolesniku na aparatima možda i najviše što mu možete dati.