Reakcije na sporne gestikulacije i izjave našeg reprezentativca
REPREZENTACIJA JE SVETINJA, A KO TO ZNA BOLJE OD MISIMOVIĆA?!
Svjedoci smo bili reakcije Zvjezdana Misimovića nakon utakmice naše reprezentacije sa Bjelorusijom, utakmice koju je svojim pogotkom odlučio upravo Zvjezdan Misimović.
Njegova je izjava uzburkala bh. javnost, te izazvala podijeljene reakcije. Većinski stav javnosti jeste da osuđuju njegov postupak, te da iznošenje „prljavog veša“ u javnost nije način koji može doprinijeti konačnom uspjehu našeg nacionalnog tima. Mnogi imaju i stav kako je na taj način „Misimović stavio sebe iznad reprezentacije“.
Dokaz toj podijeljenosti se ogleda i u malom krugu redakcije ****.ba portala, pa ću u nastavku teksta pisati u prvom licu, s obzirom da moj stav ne reflektuje stav cijele redakcije.
Zvjezdanov potez ne opravdavam, ali ga razumijem! Zvjezdan Misimović je fudbaler koji je rekorder po broju nastupa za našu nacionalnu selekciju. Debitovao je „davne“ 2004. godine, a u međuvremenu je promijenio pet klubova. Niti jedna promjena sredine na klupskom planu nije rezultirala odbijanjem poziva nekog od selektora naše reprezentacije. Da li to isto možemo reći i za ostale reprezentativce? Sjetimo se, naprimjer, ne tako davnog „otkaza“ Senijada Ibričića uoči susreta sa Meksikom. Pravdao je svoj nedolazak Ibričić navodnom nespremnošću, u situaciji kada je redovno igrao za svoj novi klub Lokomotiv iz Moskve. Zašto Misimoviću nikada nije trebao dopust od reprezentacije kako bi se uklopio u novu sredinu (a promijenio ih je pet u toku reprezentativne karijere)? Na prvom okupljanju reprezentativaca uoči dvomeča sa Bjelorusijom, selektor Sušić je na razgovor pozvao Ibričića i Misimovića, te im rekao "da bi njega bilo stid odazvati se na poziv u situaciji u kojima se oni nalaze" (tj. da imaju malu minutažu u svojim klubovima). Ta rečenica je posebno povrijedila Misimovića, koji je smatrao da je selektor to mogao reći na mnogo ljepši i prihvatljiviji način. Međutim, selektor Sušić je pred meč u Zenici Misimoviću "obećao" mjesto u prvoj postavi, što je uoči samog susreta prekršio. Prednost je dobio Senijad Ibričić.
Bjelorusija nije naivna reprezentacija, što se pokazalo i sinoć. Uoči duela sa našom reprezentacijom, najavljivali su osvajanje najmanje četiri boda. Snovi su im srušeni već u Minsku. Bez obzira na njihove najave, znalo se da će u Zenici imati podređenu ulogu, te da će prije svega pokušati sačuvati vlastiti gol. U takvoj situaciji, a uslijed izostanka Miralema Pjanića, naš vezni red ima dva igrača koja su sposobna u svakom trenutku uputiti taj zadnji pas ili napraviti neki potez koji će odlučiti utakmicu. Jedan je Haris Medunjanin, koji to sinoć nije napravio, a drugi je upravo Zvjezdan Misimović.
Isitna je i očigledno je da Misimović nije u formi kao što je bio prije dvije godine. Sigurno je i on sam svjestan toga, ali i u takvoj formi u utakmicama protiv defanzivne Bjelorusije je on najidealnije rješenje za našu ekipu. (što se sinoć i pokazalo)
Podređivanje igračima koji su prethodno birali utakmice reprezentacije na koje će se odazvati, te blaćenje njegovih igračkih kvaliteta je sigurno imalo veliki uticaj na njega. Sinoć je ušao u igru, našao se u dvije prilike (jednu od njih je sam sebi napravio), imao sjajnu asistenciju koju nije realizovao Ibričić, te u 88. minuti majstorski postigao pogodak koji je našoj reprezentaciji donio u najmanju ruku baraž za odlazak na Evropsko prvenstvo.
Ponavljam, ne pravdajući njegovu reakciju nakon pogotka i izjavu nakon utakmice, pokušavam da se postavim u njegovu ulogu, ulogu sportiste koji je uvijek, bez izuzetaka, bio dostupan reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Svi smo bili preplavljeni emocijama nakon odlučujućeg pogotka, a svakako da je on bio poseban za Misimovića. Nakon svih navedenih razloga, razumljivo je da je osjećao ljutnju jer je (neopravdano) bio izostavljen iz sastava.
Nažalost, u situaciji kada trebamo slaviti, fokus javnosti jeste sukob unutar reprezentacije. On očigledno postoji i neophodno je da se riješi, za dobrobit ekipe i cijele države. Selektor Sušić i Misimović su se nakon utakmice pozdravili, a Misimović je privatnim automobilom napustio Zenicu.
Reprezentacija jeste svetinja, ali ne trebaju se sve situacije gledati kao crne i bijele. Igrači koji su se godinama prema toj istoj reprezentaciji odnosili baš kao svetinji zaslužuju poštovanje. Zvjezdan Misimović je jedan od njih, pa se nadam da će on i selektor Sušić „zakopati ratne sjekire“, da će nestati ti famozni „klanovi“ i da će se za dobrobit cijele zemlje izgladiti odnosi i napraviti historijski uspjeh plasmanom na Evropsko prvenstvo.
****.ba