Crvena Zastava je 11. studenoga 2008. zaključila proizvodnju jugoslavenske izvedenice modela Fiat 127, funkcionalnog i nelošeg malog auta, uvedenog 1980., kao novi Fićo, koji je 1985. (pre)ambiciozno upućen i na američko tržište
Priča o automobilu Jugo, kasnije Yugo, u velikoj je mjeri nalik na priču o danas nepostojećoj državi u kojoj je nastao. Izvorno pisan ‘po domaće’ i namijenjen modernizaciji jugoslavenskog voznog parka, bio je baziran na mehanici modela Fiat 127, pobjednikom u izboru za ‘Europski automobil 1972. godine’, s funkcionalnijom karoserijom. Izvorno, koncept je 1969. uveo Autobianchi A112.
Proizvodnja je pokrenuta 28. listopada 1980., kako bi prvi primjerak montažnu traku mogao napustiti dan kasnije, na ondašnji Dan republike. Za razliku od ‘originala’ s dvoja vrata i troja uz doplatu, imao ih je serijski tri. Gabaritima 349 x 154 x 134 cm bio je 10,5 cm kraći, centimetar širi i dva niži nego Fiat 127, a međuosni razmak od 215 cm bio je 7,5 cm manji.
Jugo 45 je pokretao provjereni OHV 4-cilindraš s tri ležaja radilice, serije F100, obujma 903 ccm, koji je 1955. izvorno napravljen za Fiat 600, odnosno model Zastava 750, Fićo, sa 633 ccm, naknadno 767 ccm. Ali, izvorno trebao se zvati drukčije. Nakon modela Zastava 101 (Stojadin), drugi ‘potpuno domaći’ auto trebao je ponijeti oznaku 102, a prvi je primjerak obećan ‘Najvećem sinu naših naroda i narodnosti’. U posljednji tren, pola godine nakon smrti Josipa Broza Tita, kao iznenađenje, saznalo se novo ime – Jugo 45.
Bio je živahan, dobrih performansi. Stotku je hvatao za 20,1 s i mogao potegnuti 135 km/h, a trošio korektnih šest do sedam litara na 100 km. Imao je performanse kao osnovni Opel Kadett i Ford Escort, pružao malo manje temperamenta nego osnovni Volkswagen Golf. Izvorna talijanska koncepcija (Fiat), s poprečno smještenim motorom i neovisnim ovjesom, omogućila je stabilnost i upravljivost, ali tek kad bi se tvorničke gume Tigar i nešto manje loše Trayal (na kiši “tiha jeza”, pogibeljne), zamijenile barem gumama Sava. Zbog boljih guma, a i sportskih dodataka, mnogi su hrlili u Trst.
Zahvaljujući prednjim diskovima kočio je solidno, a i limarija je bila razmjerno solidna, zbog manjih gabarita, s istim limom čvršća nego što je imala Zastava 101. Isti prednji ovjes, koji je u modelima Zastava 101, pogotovo Yugo Florida, bio prenježan (jedna od glavnih boljki), u Yugu je funkcionirao dobro. Kad je 1985. došlo do mogućnosti (pre)ambicioznog izvoza u SAD, stiglo je pisanje s ipsilonom i značajna poboljšanja detalja i kvalitete.
No ni to nije bilo dostatno da, usprkos isprva vrlo dobrim prodajnim rezultatima, na kraju ne izbije na loš glas i završi na ili pri vrhu većine lista najgorih automobila ikada proizvedenih. Izvozio se u Njemačku, Francusku, Poljsku, SSSR i Veliku Britaniju, gdje su ga najviše kritizirali, proglašavali “najgorim autom ikad proizvedenim”. A objektivno, bio je suvremeniji i kvalitetniji od dobrog dijela drugih istočnoeuropskih automobila, no jednom stečen loš glas ostaje zauvijek.
Proizvodio se i sa, tada, suvremenim OHC motorom iz modela Zastava 101 (Stojadin), obujma 1116 ccm (Yugo 55 i Yugo 60) te s 1301 ccm (Yugo 65). Ti su modeli imali 5-stupanjski ručni mjenjač, što je tada bila odlika boljih i snažnijih automobila. A Yugo 65 bio je već poletan, (14,5 s, 155 km/h), dinamičniji i brži od većine prosječnih auta na cestama.
Sredinom 1980-ih brendiran je, za talijansko tržište, kao Innocenti Koral, pa na domaćem tržištu postaje Yugo Koral te Yugo postaje brend, s modelima Yugo Koral (izvorni Yugo), Yugo Skala (ex Zastava 101) i Yugo Florida. Tijekom 28 godina proizvedeno je ukupno 794.428 primjeraka ovog automobila koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti ovih prostora, gotovo jednako kao njegovi slavni prethodnici Fićo i Stojadin.
Poslije izbijanja rata i raspada Jugoslavije kragujevačka Crvena Zastava gubi velik dio kooperanata, jer su mnogi dobavljači bili iz drugih republika, koje su tada postale samostalne države. Proizvodnja malih serija modela ipak je nastavljena još gotovo dva desetljeća, uz mnogo promjena imena, dizajnerskih i mehaničkih detalja.
Posljednji primjerak modela Yugo s proizvodne je trake u Kragujevcu sišao 11. studenoga 2008., nakon što je već postignut dogovor o preuzimanju Zastave od strane tvrtke Fiat. Zbog lošeg glasa na svjetskoj razini malo ih je preostalo, no to je razlog da će jednog dana postati kolekcionarski zanimljiv automobil. Primjerci u korektnom stanju cijene se od 3000 do 4000 eura, a za rijetke primjerke Cabrio kolekcionari nude i više od 15.000 eura
