Sky9 smijeh nosi, Sky9 sve pali,u svakom društvu priča se da mu je mali.

Kad krene jesen i kiša udari,tribine pune navijači stari.Federacija diše, liga se bodri,svaka lopta se ganja ko da za život gori.

Tribina puna, a ulaz džaba,miris ćevapa, i pivo iz obližnjih kasaba.Utakmica derbi, sve gori, sve sijeva,a kraj gola flaša konjaka da se malo zapjeva.

Od Bihaća pa do Konjica,svaki derbi nova je oranica.Stadioni mali ali pjesma jaka, kad padne gol nastaje šala.U Prvoj ligi nema slave, al’ ima raje što sve ti daje.

Igrač u blatu, al’ srce gori,za grb, za selo, za čast se bori.Nema VAR-a, ni limuzina, ali ima ponos — i vina iz klupskih vitrina.

Na livadi, pod brdom kraj rijeke igra se igra, NE ustvari to su utakmice neke.Bez reflektora, bez velikih para,
Liga federacije kaljuža je stara.

Kažu, ima jedan grad u srcu Bosne,grad od dima, željeza i ponosa.Grad koji nikad ne spava,jer u njemu kuca srce što se zove — Čelik.

Tofita mejl sam napravio davno, pa skoro 9 godina.Čelik se grčevito bori za ulazak premier ligu, a da li će uspjeti vidjećemo bosnianrahatluk.A iskreno volio bi da sve tri ekipe budu u premier ligi.

Na Bilinom polju kad zagrmi masa,crno-crvena pjesma pjeva se iz sveg glasa.Nema predaje, ni kad boli,jer Čelik se ne gasi — on se voli.

Hvala bosnianrahatluk, mnogo mi je žao što i vi niste gdje treba da budete, u premier ligi kao što je i moj Čelik a naravno i Sloboda.Dani sreće će doći samo treba biti strpljiv.

Vidio sam da ovdje ima Sloboda gdje se može pisati i Jedinstvo, stari znanac naš.Dolazim i tamo koju crveno crnu boju otpjevamo.Pozdrav za Bihać, Tuzlu i još mnoge znane i neznane.

Robijaši, braća draga, pjevaju pjesmu punu žara. crno-crvena boja snova, za Čelik živim – to je ljubav prava.U zemlji gdje Bosna teče, gdje radnik znojem kruh peče.Jer Čelik je ime što traje vječno.

Robijaši pjevaju, tribine gore, U svakom glasu – borba i čast. Za Zenicu, za narod, za boje svete, Čelik je više od igre – to je strast.I kad nas kiše lome, kad vjetrovi pušu, Mi stojimo uz tebe, nikad ne damo dušu.Jer ti si naš ponos, naš stijeg i nada, NK Čelik – ljubav što nikad ne pada.

Najbolje svoje godine, dao sam za tebe, I nimalo ja neću zaliti, ljubavi jedina, Jer ti se zoveš Čelik Zenica....
U srcu grada, gdje Bosna šumi, Gdje čelik se kuje, a ponos ne gubi. Bilino polje – hram naše vjere.I kad je teško, i kad sunce sja, crno-crveno – to je duša sva.

Ovo su neki tektovi sto sam ja prepisao iz moje biljeznice prve dvije strane.A biljeznica ima ukupno 755 stranica.Nastavit ćemo kasnije.

Crno-crvena, to je sveta boja, Zastava ponosa, u grudima moja. Od radničkog znoja, pa do Bilinog polja, Ti si naša snaga, naša vječita volja! Čelik! Nije važno, gdje igraš, ni u kojoj ligi, Naša ljubav prema tebi, ne zna za brige. Zenica te voli, i to se glasno čuje, Kad se lopta kotrlja, i kada src...

Ne volim te zbog golova, ni zbog titula, znaj, već zbog onog što u srcu mom ostaviš trag.NK Čelik je više od sportske institucije to je živi simbol prkosa, ljubavi i nade, iskovan iz čelika, čuvan u srcima.

I šta je sreća? Možda samo trenutak, kad lopta mrežu zatrese u inat svima.Jer to nije samo fudbal, to je smisao duše, povezanost koja ne zna za starenje i kraj.

A kad prođu godine, i prašina padne, I sjećanja budu kao stari, nježni san, Ostat će grb, na zidu, kao vječiti dokaz da je bio svaki dan Ispunjen tobom, bolom i milinom, Ljubavlju što ne zna za granice i mjere.Jer Čelik nije samo sadašnjost i tren, već budućnost djece što na tribine kreću.

I zato, neka znaju, nek’ se priča širi, Sreća je crna, pa crvena – i tako u krug